AJME LIPOTE I GUŠTA DOMA Puna kuća, puna riva, pun pijat: uskrsni đir zadarskih studenata

Pučka izreka kaže: Doma je najlipše, a tko to bolje zna od zadarskih studenata i studentica koji su – umorni od tramvaja, menze i skripti – konačno spakirali kofere i za Uskrs se – sidrili doma. Zagreb je, ‘Bog mu da’ zdravlja’, ok za školu, ali za dušu i želudac – Zadar je Zadar.

Došlo ih je, kažu, ‘priko stotinjak’, ‘desetak skupa vlakon, buson’, neki su se i ‘šlepali s ekipon’ koja je imala auto. U Zadar su stigli dan, tvrdi nam Marin Marušić, dva prije Uskrsa – taman da ‘uhvate i frišku ribu na pijaci i miris janjetine u pećnici’. U ruksaku knjige, ali u srcu – pogled na more i materina spiza, juha, blitva…

– E, samo da ti rečen, ja san broja dane do povratka doma. U Zagrebu mi je super, al’ kad mi se oči zasite betona i smoga, znan da je vrime za šibnit put juga. Ovdje mi sve miriše na djetinjstvo – kaže Iva, studentica prava. Još ‘u glavi gricka pršut koji joj je, otkriva, po staroj navadi, ‘ćaća osobno riza kad je stigla’.

Njezin kolega Toni, koji studira strojarstvo i ‘cili je na tehnologiju, ali nikad ne odbija dobru spizu’, kaže kako je prva stvar koju je ‘napravija kad je doša – otiša na Puntamiku i udisa domaćega zraka’.

– Ne znaš ti kol’ko fali ta sol u zraku kad si gori u Zagrebu, tamo ti je zrak, ajmo reć’, funkcionalan – al’ ovdi, ovdi te grli zrak. Oćeš lipše, ima li lipše di, a? Nećeš, i nema – smije se Toni i dodaje da se već sutradan ‘bacija na domaću pogaču, teću fritula i uštipaka’.

Neki su jedva dočekali i domaću kavu – ne onu iz aparata na faksu, nego onu što se ‘kuva na laganoj vatri, u kužini punoj smija i ćakula’.

– Kad san došla doma, mama je već imala spreman tanjur s francuskon i kuvanim jajima, pozadi su pivali Oliver i Mišo, neka klapa. Znaš ti što je to? Terapija – govori Petra, buduća pedagoginja.

A terapija je bila i vidit stare prijatelje – one iz osnovne, srednje, kvartovske ekipe, ‘iz lipih davnih dana’. Neki su se skupili ‘isprid Konzuma, ops Studenca, ka’ u dobra stara vrimena’, drugi su završili na Maraskinu mulu, s pivon u ruci i smijehon koji se odbija od mora i valova.

– Ka da nismo ni otišli. Ekipa je ista, đir je isti, samo smo sad svi malo pametniji i – priznajem – umorniji od fakulteta. A Zadar nas lipo resetira – kaže Marinko, student medicine, kojemu su dani i noći u bolnici zamijenjeni danima na suncu, rivi, Forumu, u Branimira…

Ovih dana prije Uskrsa, Zadar je tradicionalno pun mladih glava s torbama, trenirkama i osmjesima. U pekarama red, u baba ‘uvik puna tećica’. Nema metropole koja ‘more nadmašit gušt domaće maneštre i pogled na Kalelargu, Stošiju, Donat.

Ante, student FER-a, ‘doša je ‘ka stealth mode’ – nije ‘nikome ni reka, samo se pojavia u dvorištu i uša’- uz smijeh nam priča.

– Da se bar mogu svaki vikend teleportirat. Al’ dobro, zato sad uživan ko da san na godišnjem, haha…

Ivana, koja studira umjetnost i dizajn, prvo je išla do bake na Relji, pa onda ravno u Varoš, istrčat vanka.

– Trebalo mi je samo da sjednem, da osjetim zvuk Morskih orgulja i da ne mislim ništa. Zadar me lipo resetira. A sad još i pomažem oko šaranja jaja, jer, zna se, ja san u kući uvik bila zadužena za dizajni!

Neki su došli i ‘sa zadatkom’ – pomoći u kući, nosit granje za maslinu, pomest dvorište, otić’ s didom na Pijacu, pripremit apartman. A neki – priznaju nam – došli su se ‘samo pošteno naspavat’.

– Spava san 12 uri. Ne sićan se kad san to zadnji put moga. U domu stalno buka, vamo – cvrčci, tišina i miris lavande, ma ne bi moga bolje ni da san na Maldivima – kaže Luka, student elektrotehnike, 3.godina.

A tu je i Tea, koja studira biologiju u Ljubljani, ‘Dežela’…

– Čim san kročila na kolodvor, nono mi je reka: ‘Aj dođi, učinit ćemo ti bob s kapulon.’ Nema tog restorana u Sloveniji koji to more parirat. I još me odveja do brijačnice di svi znaju da san „ona mala iz Male pošte“, haha.

I tako, dan po dan, oni bi uvatili i uskrsnu misu, i pismu, i dobru spizu. Napunili se domaće energije, ka’ solarne ćelije, i onda  nazad za Zagreb – opet među zgrade i brzi ritam, al’ s osmijehom i punim koferima pršuta, sira i friško ispečenih kolača. Mama će, naravno, sve zapakirat’ s uputama: „Nemoj sve pojist odmah, a i nosi to nekomu tamo, da vide šta je prava spiza.“…

Ostat će im travanjski Zadar u srcu – ‘ka’ kratki reset, toplo sidrište između dva akademska vala’. I vratit će se opet, prvi trenutak kad uhvate slobodan vikend – jer znaju da ih doma uvik čeka juha, osmijeh i – najdraži grad…

EO ME…  KALELARGA PRODISALA

Nisu samo studenti stigli doma – Zadar se ovih dana napunio Zadranima iz svih krajeva. Iz Zagreba, Splita, Rijeke, Osijeka… ali i iz Njemačke, Irske, Austrije, pa čak i Kanade, SAD-a. Ulice su pune poznatih lica, kvartovi dišu, a zračne luke i kolodvori prepoznaju taj val povratnika – svi došli doma, na par dana, po svoju dozu Zadra.

Nakon dana i dana kiše, sunce je baš ovog uskrsnog vikenda odlučilo pokazat zube, i dobro da je, jer ništa ne diže atmosferu kao kad Kalelarga vrvi, kada se ispred kafića u kaletama vuku stolci, ‘u zraku se ositi u isto vrime i smokva i janjetina.

Grad je živnuo. Ćakule na pijaci, gužva u pekarama, dica trče, turisti se lagano miješaju s domaćima, a svi – ama baš svi – imaju osmijeh na licima. U zraku je neka lipa, iskonska dalmatinska radost, milina…. (P.L.)