Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili
Stotinu je godina kako je rođen otac moderne zadarske košarke Isidor Bonifacije Maršan svima poznat kao Iži. U povodu toga istinita anegdotica koju mi je ispričao, koju je posebice volio i koju sam, uz ovdje citirani tekst, uvrstio u knjigu o njegovom burnom i vrlo sadržćajnom životu “Ižijeva ruža vjetrova”.
Nakon okončanja rata bili smo mladi pa iako je vladala nestašica nama je bilo lijepo. Svako je mladenačko razdoblje takvo, a mi smo osobito bili sretni zadovoljni jer smo se rata riješili. Uživali smo u druženju, šalama i vicevima, podvalama, a nikad sa zlom namjerom, nego radi zabave i razbibrige. Nije onda bilo kao danas pa su nam svima omiljeni skupovi, jedina nam zabava, na kojima su se takve stvari prepričavale. Kako mnogi od nas nisu hrvatski dobro znali, posebice naši stariji, uvijek je oko toga bilo smijurije.Najomiljenije je bilo i dugo u điru prepričavanje pisma kojeg je Marica Maršan zvana Gabelinka pisala sinu Bertu koji je bio na odsluženju vojne obveze.
– Dragi sine primio sam tvoje pismo drago mi je da si dobro samo drugi put kad pišeš piši polako jer ja sam stara žena i ne mogu čitati tako brzo. Dragi Berto svaki put kad dajem svinjama jesti sjećam se naše zadnje večere. Tu nema puno novoga tvoja sestra rodila dite ne znam jeli muško ili žensko tako ti ne mogu reći jesili stric ili teta. Vrieme amo nije loše kišilo je tri dana a dva dana smo imali snjeg. Dragi Berto ako ne primiš ovo pismo javimi tvoja majka.