Dobar vam dan dobri i loši ljudi zdravi i zadovoljni bili
On je zasigurno rijedak Zadranin čiju mu je veliku sliku, nakon smrti mu, kafić u kojega je na Višnjiku stalno dolazi, uokvirio je i dugo nakon njegova odlaska na zidu ju držao. Toliko je cio poštovan i cijenjen. Nikica Rušev ovaj svijet napustio je 2004. u 88. a Grad ga je ispratio kao poznatu i uglednu osobu, pametnu i svima omiljenu. Sugrađani ga se najviše sjećaju po njegovu izrazito niskom rastu. i kao liftboja u zadarskim hotelima. Bio je visok samo 120 cm, a tijelom dječak jer, kad je imao 7 godina oboljela mu je hipofiza pa je prestao rasti, ali rasti nastavio prirodnom inteligencijom, darovitošću, marljivošću i dobrotom.
Rođen u Preku pučku školu je pohađao kod legendarnog učitelja Krsta Perovića, oca akademika, liječnika dr. Slavka Perovića i u toj je obitelji bio iznimno cijenjen te redovito svake nedjelje na ručku. Nikakvu stručnu školu pohađao nije a bio je meštar u mnogočemu. Od oca postolara savladao je taj zanat, a posebice je u Preku bio poznat kao popravljač satova. Pročuo se izradom penkale od bambusove trske pa i od late (lima) a sve si je alate sam izrađivao. Uz sve to bio je najcjenjeniji krojač kod tada najpoznatijih zadarskih krojača Štefa Marčine i Vignjevića. I tako dok se u hotelima Zagreb i Beograd nisu ugradili liftovi. Bio je to kao naručen posao za njega. Ubrzo se zapazilo njegovo gospodsko ponašanje i naobrazba te su mu ponudili puno unosniji posao u Opatiji i zagrebačkoj Esplanadi, no ostao je vjeran svome Zadru u kojem je i danas u našim sjećanjima i poštovanju. Mali veliki čovjek silne energije i mnogih sposobnosti.