NAJVRJEDNIJI DIO NAS RASPOREĐEN JE U DRUGIMA Najbolje što mi se u životu dogodilo moja su djeca i njihova djeca

Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili
Dugo sam ih imao četvero, a sad ih imam petero, jer dobio sam i praunuka. Neizmjerno ih volim. Oni su mi najveća blagodat, upotpunjuju moj život i daju mu veći smisao. Smijehom i radošću olakšavaju mi starost i čine ju sretnom. Unuci su tu, a unuke daleko. Puno mi nedostaje što s njima ne mogu što s unucima mogu: često se viđati. šaliti, podbadati, nadmudrivati pa i svađati se. Uživati u svemu tomu. Posebice mi je drago što ne dozvoljavaju, da im dido mišljenje nametne. Imaju svoj stav i čvrsto ga brane. Sve bih dao da su mi svi na okupu, ali tako ne može biti. Hvala Bogu što su svi zdravo i dobro, a nešto se u životu mora i žrtvovati. Ne može sve biti kako bismo mi htjeli jer tada ne bismo znali cijeniti vrijednosti koje imamo. Tako dido vidi unučad, a kako oni vide mene, neka pokaže pjesma koju mi je jedno od njih posvetilo još iz osnovne škole.
Moj did
Svatko zna moga dida,
kosa mu je sva sida.
Na bicikli je cili dan,
Uvik ga nešto iz kuće vuče van.
Od Arbanasa do Mocira,
od Žmirića do grada
nema nikad mira
čak i kad kiša pada.
Samo za mene vrimena uvik ima,
kad je lito,kad je zima
pa i onda kad je umoran i snen
ne smeta mu ništa
zovnem ga i tu je za tren.