OD KOŠARICE DO KOMINA Kratka prisjećanja na Veliki tjedan nekada- u Zadru, zaleđu i na otocima

Prije nego su trgovine bile pune čokolade u obliku zeca i prije nego su jaja dolazila u „paketima od šest“ s gotovim naljepnicama, Uskrs u zadarskom kraju bio je mnogo više od datuma u kalendaru.

Bio je to ritam sela i grada, povratak kući, vrijeme tišine, molitve, ali i smijeha, veselja i priprema koje su znale trajati danima – čak i tjednima.

🕊️ Duhovno i svakodnevno

U Zadru i njegovoj okolici – osobito u selima Ravnih kotara, na otocima poput Pašmana, Iža, Ugljana i Dugog otoka – Veliki tjedan bio je vrijeme pripreme: duhovne, ali i kućanskih priprava.

“Znalo se – od Cvjetnice se ne igra, od Velikog četvrtka ni pjevati nije lipo, a na Veliki petak si gladan, al znaš zašto,” prisjeća se baka Marija iz Debeljaka. I naglašava:
“Na Uskrs – sve čisto, sve miriše, i svi zajedno.”

U kućama se ribalo, peklo, mijesilo, bojalo jaja, čistila se konoba…

… mijenjali se stolnjaci i zavjese – znak da dolazi blagdan.

🧺 Bojanje pisanica – umjetnost u ruci i travi

Jaja se nisu kupovala gotova – kuhala su se doma, u ljuskama crvenog luka, cikle, s travama i peršinom, vezivala u stare čarape i na taj način dobivala prirodni uzorak. Djeca su se često se natjecala tko će napraviti najljepšu pisanicu – ali i čije jaje je najjače, znalo je potrajati satima.

„Mi smo ‘tucali’ jaja satima – i znalo se, ono što zadnje ostane cijelo, ide na vrh kruva za blagoslov!“
— barba Duje iz Ražanca.

⛪ Crkveni običaji i blagoslov

Posebno mjesto zauzimali su Veliki četvrtak, petak i subota.

Zvona bi utihnula, a djeca bi na misama nosila češljeve, čegrtaljke („klepetaljke“), kojima su zamjenjivala zvuk zvona.

Na Veliku subotu nosila se košarica na blagoslov – u njoj su bili: jaja, kruh, vino, pršut, sir, pogača, a u nekim kućama i grančica masline i komadić skute, u crkvi bi se palila uskrsna svijeća, a doma se, po povratku, blagoslovljeni zalogaji podijelili među ukućanima – svatko po malo, ne odviše zalogaja…

🍽️ Uskrsno jutro: pogača, sir i jaja

Nedjeljno uskrsno jutro u selima oko Zadra počinjalo je rano. Na stolu bi bili:

• kuhana jaja (pisanice)

• sir iz mišine

• domaći pršut

• mladi luk ili kapula

• masline

• pogača s pancetom ili kruh ispod peke…

• i naravno, čaša vina – jer to je „blagoslovljen dan“.

U Ravnim kotarima, poput Škabrnje, Nadina, Polače, Galovca, običaj je bio da se nitko ne diže od stola dok svi ne pojedu sve iz košarice, na otocima, osobito na Ižu i Pašmanu, znalo se doručkovati vani, na suncu, uz maslinik…

🐑 Janjetina – obavezno glavna

Nakon jutarnjeg „blagoslova“, popodne bi mirisala janjetina ispod peke ili kuhana „lešo“ s mladim krumpirom. Obitelj bi se okupljala, dolazili bi rođaci iz grada, i sve bi se pretvorilo u veliki, polusvečani ručak kao spoj svih generacija.

U nekim selima, nakon ručka bi djeca i mladi znali igrati „na jaje“ – natjecanje tko će najdalje dobaciti pisanicu, ili “pogađati” jaje kamenom bez da ga razbiješ, ako pogodiš pravo – jaje je tvoje…

💬 U gradu – spoj tradicije i modernoga

U samom Zadru, običaji su bili nešto „tiši“, ali ne i manje prisutni. Starije zadarske obitelji i danas čuvaju sjećanje na miris voska, blagoslov u sv. Stošiji, obiteljska okupljanja na Poluotoku i ručkove s vidikom na more…

„Prvo misa, onda riva, pa kući na jaja i pogaču. Uvik isto, i uvik lipše nego prošli puta.“
— gospođa Ruža, Zadranka rođena ’43.

🎇 A danas?

Iako su se vremena promijenila, u mnogim kućama zadarskog kraja još se poštuju ti tihi, topli običaji. Danas se možda kupi čokoladni zeko, možda se jaja boje gotovim bojama, ali duh Uskrsa ostaje isti: okupljanje, poštovanje, i blagoslov za zajedništvo.

Jer – kako bi rekli stari:

„Uskrs nije u pjatu, nego za stolom. A sve drugo dođe s guštom.“

🟡 Čegrtaljke “umisto zvona”: glasan znak tišine…

U danima Velikog tjedna, od Velikog četvrtka pa do Uskrsnog bdijenja, crkvena zvona u Dalmaciji utihnu – “odlaze u Rim”, kako se govorilo. Umjesto njih, dječaci po selima nosili su drvene čegrtaljke (klepetaljke) i išli od kuće do kuće, zveckajući i pozivajući na misu. U nekim krajevima, posebno u Briševu, Islamu Latinskom i Ražancu, znali su se dijeliti i suhi kolačić ili komadić pogače u zahvalu. Čegrtaljke su bile domaće izrade – izrezbarene, jednostavne, ali gromoglasne… Danas se ta praksa rijetko viđa, ali ponegdje djeca još uvijek simbolično prođu kroz selo – na radost starijih koji pamte kad je “zvuk klepetaljke bio znak da je Uskrs blizu”.

🟡 Uskrs na otoku: mir, masline i misa na otvorenom

Na zadarskim otocima, Uskrs je imao posebnu tišinu i dubinu. U mjestima poput Veli Iž, Kukljica ili Molat, ljudi su ujutro znali ići na misu pješke preko brda ili čak brodom – ako bi župnik služio u drugom selu. Košare s blagoslovljenim jelom nosile su se pažljivo, a pisanice se čuvale kao ukras – neka i po nekoliko dana prije da „dobro stignu“. U dvorištima su se često slavile mise na otvorenom, osobito kad je sunčano i kad crkva ne može primiti sve,  blagdanski ručak se znao produžiti do mraka – na stolu riba, jaja, masline, vino, a iznad svega – maslinik koji šumi, i mir koji se pamti.

🟡 Pogača iz krušne peći: miris djetinjstva

Jedan od nezaobilaznih uskrsnih prizora u zaleđu Zadra bio je dim iz kominâ i peći. Subotom ujutro žene bi mijesile pogaču ili kruh s pancetom, često od vlastitog brašna, i stavljale ga peći u krušnu peć, svaka kuća imala je svoj “tajni omjer”, a djeca bi čekala kraj peći da dobiju „rep“ ili komadić kore, na vrh pogače znalo se utisnuti krstić od tijesta, a negdje se na sredinu stavljalo i jedno jaje – obično najljepše obojano. U selima kao što su Pridraga, Zemunik ili Novigrad, žene su pogaču pokrivale lanenim ubrusom dok se hladi – i čuvale je za Uskrsno jutro. Miris pogače, dim i zvuk djece koja se tuku jajima – to je bio pravi Uskrs.

🟡 Tucanje jaja: mala uskrsna olimpijada

Nema Uskrsa bez „tucanja“ pisanica – te vječne igre u kojoj pobjeđuje onaj s najtvrđim jajetom…

Na zadarskom području, osobito u zaleđu i manjim mistima, to nije bila samo zabava, nego pravo natjecanje, s pravilima, taktikama i – naravno – s malo podvale, jaje se držalo na vrhu šake, a protivnik udarao svojim. Ako ti jaje pukne, ispadaš.

„Najbolje je bilo stavit domaće, malo starije jaje. Ona kokoš ispod šljive – to je bila zlatna koka!“
— dida Jure iz Polače,…
Pobjednik bi često skupio tucana jaja i podijelio ih mlađima – jer Uskrs nije za sebičnost, nego za gušt i zajedništvo.

🟡 Pisanica kao uspomena…

Dok su neka jaja bila za „tucanje“, druga su bila za gledanje, čuvanje i divljenje, posebno u Ravnim kotarima i na otocima, znalo se obojati jedno jaje „za ukras“, koje se nije smjelo razbiti ni pojesti.
Obično najljepše, sa savršenim listićem peršina, jarko crveno, pažljivo kuhano u luku ili cikli. Stavljalo se u prozorsku dasku, kredenc ili na oltarić, gdje bi stajalo danima, ponekad i tjednima – dok se ne osuši.

„Imali smo jedno koje je stajalo do Petrova, a baba bi rekla – to ti čuva kuću.“- baka Zora.
Takva pisanica imala je status amajlije, uspomene i poštovanja prema blagdanu Uskrsa.

🟡 Blagoslov u košari: sve na svom mistu

U Zadru i okolici, blagoslov jela na Veliku subotu bio je jedan od najsvečanijih trenutaka Uskrsa.
Košarica, najčešće pletena i obložena bijelim ubrusom, nosila se u crkvu – i sve je imalo svoje mjesto:

• jaja – simbol novog života

• kruh – za zajedništvo

• pršut – kao podsjetnik na kraj posta

• sir – znak obilja

• vino – simbol krvi Kristove

• i maslina – za mir i blagoslov
  U nekim mjestima, kao u Vrsima i Poličniku, djeca bi nosila svoje male košarice, i ponosno ih pokazivala pred crkvom.

-Nakon blagoslova, sve se blagovalo s poštovanjem – „ništa se ne baca, sve se čuva“- teta Marija… (PL)