Sunčano prijepodne u City Galleriji na Relji bila nam je dobra prilika za kratku anketu među građanima o tome slave li Praznik rada. Iako se Prvi maj tradicionalno obilježava piknicima, roštiljadama i druženjima u prirodi, razgovori s prolaznicima otkrili su nam da današnja svakodnevica mnogima diktira drukčije planove. Prvi svibnja nekada je bio važan društveni događaj, uz organizirane zabave i obiteljska okupljanja. Danas, čini se, mnogi ga doživljavaju tek kao još jedan neradni dan, kao priliku za kratki predah od radnog tjedna, ali ne i kao aktivno sudjelovanje u njegovu obilježavanju.
Među Zadranima koje smo anketirali, većina nema velike planove za obilježavanje Praznika rada. Elinko Pavić, kojeg smo zatekli na tržnici, kroz smijeh nam je rekao:
– Ne iden ja nigdi za Prvi maja, samo u polje, puno posla iman.
Njegov odgovor odražava duh brojnih ljudi kojima poljoprivredni radovi ne dopuštaju predah, ni za praznike. Slično raspoloženje pokazala je i Dubravka Pasariček koja nam je priznala:
– Pošto ja jedva hodam, gdje da idem? Samo do doktora najčešće prošetam, razgibam se da mi cirkulacija proradi, ali nemam neke planove za Prvi maj.
Njezine riječi govore o realnosti brojnih starijih građana, kojima je zdravlje prioritet, a proslave su odavno postale sekundarne.
Za neke, poput Roberta Lončarića, Praznik rada ipak ima svoje mjesto na kalendaru, makar ne zbog slavlja.
– Ne planiram ništa, ali svejedno mi je draže da ga ima, imam slobodan dan, rekao nam je.
Tijekom razgovora čuli smo i druge zanimljive komentare koji pokazuju kako se percepcija ovog praznika mijenja. Anita Gracin, majka troje djece, rekla je:
– Ako je lijep dan, odvedemo djecu do grada, malo na travu, roštiljamo, nije baš da slavimo Prvi maj, onako više guštamo u slobodnom danu.
Za neke obitelji, slobodan dan jednostavno označava priliku za bijeg u prirodu i obiteljsko druženje. Umirovljenik Tomo Kovačević ukratko nam je sažeo svoje viđenje:
– Nema više onih slavlja kao prije, sad svatko gleda kako će dočekati kraj mjeseca, prisjetivši se nekih ljepših, optimističnijih vremena.
Zanimljivo je za primijetiti da, dok Zadrani uglavnom sami organiziraju svoj Prvi maj u krugu obitelji ili prijatelja, u drugim većim hrvatskim gradovima tradicionalna obilježavanja još uvijek žive. U Zagrebu se tako u parku Maksimir svake godine dijeli besplatni grah za tisuće građana, uz kncerte popularnih izvođača kao što je Gibonni. U Splitu se Prvi maj slavi na Marjanu uz podjelu graha, glazbene nastupe i zabavne programe za djecu. Osječani na lijevoj obali Drave uživaju u hrani i kolačima, dok u Puli Šijanska šuma okuplja brojne građane uz glazbu i aktivnosti za najmlađe. Na Viru je prošle godine podijeljeno više od tisuću porcija pašte-fažola, a slavilo se uz pjesmu i ples, dok se na Pagu uz Prvomajske praznike organiziraju i posebni gastronomski i kulturni programi.
Prisjetimo se da je nakon osamostaljenja hrvatske države proslava ovog praznika bila jedno vrijeme potpuno potisnuta iz javnosti, ali se posljednjih godina ipak pomalo vraća njegovo značenje čemu svjedoče organizirane proslave u nekim dijelovima zemlje, poput ovih koje smo naveli utekstu.
U svakom slučaju, svima koji slave neka je sretan Prvi svibnja, međunarodni praznik rada! Uostalom, to je državni blagdan Republike Hrvatske, zar ne?