TRŽNICA TALKS ZADAR Ribice pričaju, barba klima – politika ostaje iza brancina!

Lipa i lipi, ‘ajde, dico draga, i cine su taman, lipe za vas…

Teta u žutoj pregači – isto tako i draga i nasmijana- dozivala je i pokazivala.

Tri dana užežin Uskrsa. Petnaestak uri uoči posta…

Uredan štand, pet-šest kašeta, morska fauna, raznovrsna, vjerujemo kvalitetna.

I sitna i oborita, vjerujemo na koncu i slasna i ukusna.

Barba s brčićima maše rukama.

Hm citat? Nećemo citat!

Kako bi rekao Meštar iz Velog mista: ‘Neću politiku u moju butigu’, pa…

A spomjlali su se i Vlada i oporba i zakon jedan, drugi, desetak članaka.

Ma i Grad, i stranka ova ona, zavisni, nezavisni, lopov, ili nije lopuža.

Mari ‘vrag mu sriću odnija’, Mati dobra duša…

‘Ko bi svima ugodija.

I brzo su se uključili šjor s cvikama, baka s kolicima spize u rukama…

“Tržnica na Poluotoku, zajedno s Ribarnicom, odavno se svrstala među nezaobilazne oznake zadarskoga urbanog identiteta. Na jednoj strani, korijeni joj sežu duboko u povijest, sve tamo do rimskoga Foruma, a na drugoj strani javlja se kao preteča današnjih društvenih mreža i njihov konkurent, kao mjesto na kome se svakodnevno prenose informacije, lajka i formira svojevrsno kolektivno zadarsko pamćenje, kao na Četiri kantuna, tako se i na Tržnici najbolje može naslutiti kako grad gradom ne čine zgrade već građani. Zar bi drukčije neki od dobro poznatih likova s tog prostora već završili u literaturi. Slavko Govorčin objavljuje 2007. godine cijeli Libar o Žmaku, nekoć popularnom (pre)prodavaču na Ribarnici, a Drago Marić, 2019. godine, svrstava ništa manje popularnu Vuku, „čuvaricu najurednijeg gradskog javnog nužnika u Zadru“, u svoje „Memorabilije o Gradu i zaleđu, njegovim ljudima i događajima“”, iskreno su i istinito i ‘plastično’ naveli na stranici Tržnica Zadar.

A riba? E, bilo je svega, unatoč i usprkos vremenskim prilikama i neprilikama. I prije petka… (P.L.)