Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili
Među poznatim starim zadarskim obiteljima jedna od poznatijih je šira obitelj Ivanković. Ne znam koliko ih je od njih još među nama, a znam, kako Vjera Ivanković, moja školska klupa, srećom još je. Sjećat ćete se kako je prije pedesetak godina pa sve do pred deset bila poznata naša filmska i kazališna kostimografkinja, a u ranoj mladosti i dobra sportašica. Vjera živi u Klaićevoj na kućnom broju 2 (na fotografiji s bratom Ivom na svom prozoru danas, op.a.) i evo kako se prisjetila doba iz svoje mladosti i kako se njena generacija tada zabavljala.
– Gotovo sve što nam je na raspolaganju za zabavu bilo je moj prozor i Bazen na Kolovarama. Prozor na katu zgrade idealan za škiljenje prolaznika koji su se najviše kretali mojom ulicom od Trga do Četiri kantuna.Mi bi se nanizale na prozor i čekale kad će se pojaviti netko tko nam se sviđao, ili netko vrlo poznat, pa bismo sletjene na ulicu i kao slučajno se susreli. Zato je moj prozor bio omiljen i tražilo se mjesto više.
Toliko o tom Vjerinom kultnom prozoru. A Bazen? Čemu je on, osim plivanja i kupanja, služio?.
– Cijela moja klapa plivala je za klub koji se zvao Jedinstvo, ali to nam je tek bio povod za dolazak na ovo omiljeno zadarsko okupljalište na kojem smo provodili ugodan društveni život. A plivači su i dobivali poveći sendvič, što nekima od nas je bila mana s neba u ono siromašno doba. Posebice smo pikirale na vaterpoliste, starije koju godinu od nas, jer većina njih su bili studenti, a mi sve gimnazijalke. Oni zgodini, ali prepotentni i pred nama su se pravili važni, no ipak smo se družili pa i faćkali i skupa odlazili ponekad kod košarkaša na “čajanku”. Nije onda bilo kafića i priredbi, a košarkaši su bili miljenici grada pa su uvijek u svemu bili ispred i njima se prvima sve novo davalo. Bilo je nama sve skromno, ali zanimljivo i lijepo, jer je svaka mladost takva.