AKCIJA VARANJA Moralno-politički krah: Godinama razarali političke protivnike i na kraju razorili – sebe

Stranka Akcija mladih, poznata po lakoći javnog vrijeđanja, osuđivanja i etiketiranja, svojim je višegodišnjim djelovanjem na javnoj sceni dala nesebičan doprinos razaranju komunikacijske i političke kulture u Hrvata. No, na kraju tog svog višegodišnjeg razarajućeg pohoda, razorila je – samu sebe.  Moralno, politički i ljudski. Da su imalo dosljedni tisućama optužbi, prozivki, uvreda i izmišljotina kojima su udarali po svakome i svačemu čega bi se dohvatili, nakon ove besprizorne blamaže s falsificiranim potpisima podrške njihovu gradonačelničkom kandidatu Željku Rogiću – trebali bi se tiho i bespovratno zauvijek povući s političke scene. Epilog njihovog „prikupljanja“ potpisa pretvorio se u školski primjer infantilne muljaže koju su ismijali čak i vodeći nacionalni mediji. Ovi likovi, inače poznati po doživljavanju samih sebe pravdonošama koji ruše bastion HDZ-a, predali su liste s potpisima podrške za svog kandidata, zamislite, sa čak 533 potpisa nepostojećih osoba (!), sa 104 dupla potpisa, 44 s prebivalištem izvan Zadra, njih 57 s neispravnim osobnim iskaznicama, 114 s nepotpunim podacima, a 6 s nečitko napisanim podacima. I kada se sve to zbroji, ispada da je čak oko 60 posto potpisa na njihovim listama podrške – nepravovaljano zbog čega naravno, kandidatura odbačena. Od svega, dakako, najviše intrigira onih 533 koji su – nepostojeće osobe, dakle izmišljeni! Izmišljeni su u kuhinji Akcije mladih!

Ova prvorazredna politička svinjarija ima višestruko značenje. Time ne samo da su pokazali svoje pravo lice, odnosno što su sve u stanju muljati da bi se dokopali političke govornice (za koju su se nerijetko znali toliko zalijepiti da ih se moralo s nje silom skidati), nego su opalili šamarčinu svim biračima podmečući im kandidata za kojeg nisu u stanju pošteno prikupiti 1.200 potpisa. I ne samo to, ovi ljudi u poodmaklim godinama koji sebe zovu „mladima“, najveću su moralnu štetu napravili upravo čovjeku koji je prihvatio biti njihovim kandidatom – Željku Rogiću koji je tri godine zaredom bio proglašavan najboljim sucem u državi. 

I sam Rogić ostao je zatečen, pogođen ovom prizemnom akcijom lažiranja oglasivši se na portalu ZadarNews da je neugodno iznenađen i da se osjeća prevarenim i iskorištenim od strane ljudi koji ga već 12 godina nagovaraju da bude njihov kandidat. I sada kada je konačno prihvatio, dočekao ga je hladan tuš te je doživio da se nacionalni mediji sprdaju s njim. Rogić je u svojoj medijskoj izjavi rekao kako je uvjeren da Marko Pupić Bakrač i Marjana Botić nisu krivi za ovaj debakl, već da je to maslo Ante Rubeše, ali je nesporna politička odgovornost Akcije mladih kao političke stranke jer Rogić nije bio kandidat Pupića Bakrača ni Botićeve, nego te političke stranke (doduše, u koaliciji s Mostom koji im se prikrpio u pet do podne).

Ova priča pomalo podsjeća na one životne situacije o kojima su napisana brojna djela i snimljeni neki filmovi. Npr. imate u politici radikalnog konzervativca koji zagovara obiteljski život temeljen na vjerskim i crkvenim načelima, taj je najglasniji na prosvjedima protiv gay udruga i aktivan u vrijeđanju homoseksualaca, čak je i  sklon njihovu proganjanju – da bi se na kraju balade otkrilo da je taj vjerski čistunac zapravo – homić.

Koliko bi vremena i papira trebalo da se ispišu sve kritike, prozivke, uvrede, upiranja prstom u prave i izmišljene kriminalce, lažove i prevarante koje su s govornica, s pressica i preko priopćenja beskompromisno i živopisno upućivali ovi patrijarsi Akcije mladih!? Njima nije trebala pravomoćna sudska presuda da bi nekoga javno nazvali kriminalcem. Oni su bili tužitelji, suci i odvjetnici, ocjenjujući lopovom, lažljivcem, prevarantom i muljatorom koga god su htjeli. Da bi se na kraju, jedan kroz jedan, i sami legitimirali kao – najobičniji prevaranti. I to na najbanalniji, najprizemniji, ali itekako indikativan način koji samo govori o razini političkog kokošarenja na kojoj ovi protagonisti zadarske politike funkcioniraju da bi se dokopali vlasti. 

Kakvu to pravdu, istinu i moral mogu donijeti ljudi koji svjesno krivotvore nekoliko stotina potpisa lažući tako birače, institucije, svog vlastitog kandidata pa na koncu i – sami sebe!?