DRUGA STRANA MEDALJE Wings for Life u Zadru: grčevi, povraćanje, padanje u nesvijest…
Facebok/ Dragan Romić
Zadar se ponovno našao na svjetskoj mapi kao domaćin prestižne Wings for Life World Run utrke, humanitarnog događaja čiji je cilj plemenit – pronaći lijek za ozljede leđne moždine. Kažu da je utrka Wings for Life jedna posebna akcija. I jest. Ove godine posebno je bilo, nažalost, i to što si nakon 40 kilometara trčanja imao priliku osobno doživjeti surovu ljepotu zadarskog asfalta – ležeći pored ceste, u grču, bez kapi vode, pokušavajući ostati pri svijesti.
Dragan Romić to je lijepo sažeo – “ne želi biti destruktivan”, kaže, ali nije ni morao. Opisao je sve: sunce koje peče, tijela koja se grče, povraćanje, padanje u nesvijest, bus koji je stigao tek nakon 2 sata . Za to vrijeme mogli su pješke nazad stići.
Za one koji ne znaju, Wings for Life ima organizirana vozila koja vas pokupe, odvezu nazad i tu vaša utrka završava. Ali prava utrka je bila za vodom, sjenom, autobusom i doslovno “for life”. Čini se da su fotografi, policija i publika svi ostali na startnoj liniji, gdje je sve još izgledalo kao lijepa reklama. Trkači koji su otišli predaleko (preko 30 km) nisu biti važni. Za razliku od onih koji trče 5 km i vraćaju se nazad autobusima, ovih drugih je izgleda premalo da se omogući prijevoz?
Čitajući komentare vidi se kako ovo nije izolirani incident nego obrazac ponašanja. Zadar inače zna organizirati velike događaje – od adventa do Festivala mediteranskog filma i Svjetskog prvenstva u jedrenju. Kada se usporedi s tim manifestacijama, Wings for Life World Run ove godine pokazuje slabosti na terenu koje si grad ne bi trebao dopuštati. Posebno ne kada su sudionici fizički izloženi, daleko od grada, bez sjene, vode ili medicinske skrbi.
Kontaktirali smo zakladu Wings for Life s molbom za komentar u vezi trkača i propusta u logistici, ali do trenutka pisanja ovog članka nismo primili odgovor.
Za iduću godinu, ako želimo da Zadar i dalje bude domaćin ovom globalnom događaju vrijeme je da se postave jasni logistički standardi: češće autobusne linije, hladna voda na svakih 2 km, prisutnost mobilnih timova prve pomoći, te poštovanje prema onima koji trče najduže i daju najviše.