Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili
Jučer je bila 30. obljetnica od preranog odlaska legendarnog košarkaša i velikog čovjeka Krešimira Ćosića pa u povodu toga o Krešinoj ljubavi prema Zadru i Hrvatskoj – njegovoj ostavštini svima nama.
U Americi 1969. svojim domaćinima:
– Ja sam iz Zadra najljepšega grada na svijetu. S hrvatskog Mediterana. Grada tritisućegodišnje svjetske kulture i civilizacije. Kolijevke hrvatske košarke. Grada kojeg ni za što na svijetu ne bih mijenjao.
Kad je u Provu kao prvi stranac uvršten u all stars američke sveučilišne košarke inzistirao je da uz njega bude zastava Hrvatske:
– Ja sam Hrvat i hoću svoju hrvatsku zastavu!
Nakon povratka u Zadar kazao je:
– Otišao sam do Amerike i tamo proveo četiri godine na studiju. Imao sam sve što čovjeka čini sretnim i zadovoljnim. Ako želite upoznati i voljeti svoju domovinu idite u tuđinu. Vratio sam se. Uvijek moram biti siguran, da je Zadar tu, uz mene, da je to moj grad, najdraži kutak moje voljene zemlje.
Nije bilo te stvari na svijetu za koju bi Krešo dao svoju Dobropoljanu, svoj Zadar i svoju Hrvatsku. Politikom se nikad nije bavio, ali kad je mlada država Hrvatska postala ugrožena, odmah je povukao svoje američke veze i prihvatio mjesto ministra – savjetnika u Hrvatskom veleposlanstvu u Washingtonu, gdje je bio i zamjenik šefa misije.
U svoj Zadar nije dozvolio ni taknuti:
– Ne govorite mi ništa protiv Zadra. Ne dozvoljavam. Protiv mene da, protiv svih i svega, ali protiv Zadra i Zadrana ne! Ako mi je manja skupina napravila neke nepravde, to ne znači da su mi ih napravili mnogi Zadrani i da je Zadar ikada bio protiv mene. Ljubav između mene i moga grada je neraskidiva. Vječna!
Kad ga je u Baltimoreu život napuštao, među posljednjim Krešinim riječima bile su:
– Da mi je još samo jednom vidjeti Zadar i prošetati Rivom i Kalelargom.