Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili
– Za obilazak terena nisam raspolagao prijevoznim sredstvom. Obilaske sam vršio malim neudobnim brodicama većinom na vesla i seljačkim karovima na kojima se tresla utroba po neudobnim kamenim putovima. U karu se zimi pokrivalo biljcima i cvokotalo zubima. Najbliža mi je bolnica bila u Šibeniku do koje se karom vozilo dva dana. Općinski je liječnik morao biti svaštar: patolog (obdukcija), zubar, ginekolog, kirurg, pedijatar. Opremu za ambulantu morao sam nabaviti o vlastitom trošku. Ona se sastojala od instrumentarija za malu kirurgiju, opstretriciju i pribora za apoteku.
Ovih nekoliko redaka “Iz bilježnice općinskog liječnika” autora našeg doktora Romana Jelića (na fotografiji, op.a.) objavljene 1973. su uspomene iz njegova rada u Novigradskoj općini za talijanske vlasti u Zadru. Namjera mi je navesti vas da tih svega osam stranica svakako pročitate. Naći ćete ih u Znanstvenoju knjižnici. Duboko će vas dojmiti istina o teškoćama nekadašnjeg življenja i liječenja sirotinje u krajnje nepodobnim uvjetima. Ovo bi štivo trebalo kao obvezno uvesti u nastavu svih naših medicinskih fakulteta da budući liječnici kojima je danas dostupna sva najsuvremenija oprema, a od kojih mnogi ne žele dalje iz gradskih središta, da spoznaju što znači liječnički poziv i kako su i pod kojim uvjetima pred stotinjak godina radili njihovi predhodnici, općinski liječnici po zabačenim selima.