UŽARENI ASFALT Gospodo iz Grada, zašto prometni otoci ne bi mogli biti zeleni?

Objava Zadranina Luke Beretina na popularnoj Facebook stranici “TRN U OKU…ZADAR” pokrenula je raspravu o jednoj naizgled maloj, ali vrlo bitnoj temi – zapuštenom prometnom otoku kod Trgovačkog suda. “Znam da ovo i nije neki veliki trn”, piše Luka Beretin, “ali svaki put kad prođem ovuda, ne mogu ne primijetiti ovu užarenu asfaltnu fleku.”

Beretin uspoređuje dvije gotovo identične prometne situacije: autobusni odvojak kod Male pošte i onaj kod Trgovačkog suda. Prva lokacija djeluje pitomo, s drvećem koje pruža hlad, dok je druga doslovno – gola siva mrlja betona i asfalta, koja ljeti postaje prava mikrovalna pećnica . Na fotografijama koje je objavio jasno se vidi koliko mali detalj – poput nekoliko stabala ili grmova – može promijeniti dojam prostora i kvalitetu života građana.

“Bilo što, samo nek je zeleno!”

Reakcije ispod objave brzo su se nizale. Korisnica Bebe Lina komentira kako se “čak i ono malo zelenila što je postojalo počupalo i betoniralo” kod obližnje bivše zgrade Hitne pomoći. Drugi korisnik, Raziel Sarafin Reaver, dodaje duhovito: “Netko je rekao – krumpire zasaditi. Bilo što, samo nek je zeleno!” A Matea Magaš ističe suštinu ovog problema: “Tu TOLIKO prži da je to nenormalno!”

I dok se u komentarima provlače i šale i frustracija, u pozadini stoji ozbiljno pitanje: Zašto je našim urbanim planerima zelenilo postalo luksuz, a ne životni minimum?

Na primjerima širom svijeta, ali i Hrvatske, sve se više govori o tzv. “zelenoj infrastrukturi” – drveću, grmlju i travnjacima koji ne samo da uljepšavaju prostor, već aktivno smanjuju temperaturu, poboljšavaju kvalitetu zraka i doprinose psihološkom zdravlju građana. I dok Zadar kao grad ima ambiciju biti “pametan” i “zelen”, ovakvi detalji ukazuju da stvarnost često kaska za planovima.

Prometni otoci, česta mjesta pasivnog betona, zapravo su idealne mikro-lokacije za jednostavne zelene intervencije – trava, ukrasni grmovi ili manja stabla koja ne zaklanjaju preglednost. Nisu skupi, ne traže velike prostorne zahvate, a efekti su višestruko korisni.

Ono što gospodin Luka Beretin predlaže nije skupa investicija ni urbanistički projekt desetljeća. To je, jednostavno, poziv na zdrav razum. Ako već nemamo mogućnost širiti parkove i zelene površine u srcu grada, zašto ne iskoristiti svaki mogući metar za malo hlada, malo kisika, malo boje u sveopćem betonskom sivilu?