Hyatt Regency, prvi hotel s pet zvjezdica u Zadru iz ovog poznatog lanca, u četvrtak je i službeno otvoren uz organiziranu svečanost na kojoj su glavni junaci bili – političari. Iako je gazda iz Turske u obraćanju medijima rekao kako je ovaj luksuzni objekt otvoren i domaćim ljudima, Zadranima, pozvavši ih da uživaju u njihovim barovima i restoranima, protokol nimalo nije odavao atmosferu koja bi simbolički povezala Hyatt s gradom i njegovim ljudima.
Nije tu bilo ljudi iz kulture, iz gospodarstva, iz civilnog društva, iz prosvjetne i znanstvene zajednice… Bila je to jedna strogo filtrirana suhoparna ceremonija koja je više nalikovala na okupljanje diplomatskog zbora pred neku uštogljenu konferenciju nego na događaj koji će pokazati da su stanovnici Zadra dobili novu atraktivnu vrijednost u svome gradu i na koju bi trebala biti ponosna cijela lokalna zajednica.
Dakle, bila je to prezentacija luksuza u visokom sjaju, ali bez – stila. Upravo suprotno od onoga što su investitori iz Dogus Grupe komunicirali mjesecima prije otvaranja uvjeravajući nas da im je iznimno važno raditi i živjeti u sinergiji s lokalnom zajednicom i njezinim vrijednostima. Projekt hotela pratila je cijelo vrijeme i marketinška priča o posebnom povijesnom i kulturnom značenju i simbolici zgrade u kojoj je danas smješten Hyatt. To je zgrada koju je početkom 20. stoljeća izgradila slavna obitelj Luxardo i u njoj proizvodila čuveni maraschino sve do kraja Drugog svjetskog rata nakon kojega je tvornica promijenila ime u Maraska i pod tim imenom djelovala sve do izlaska iz te zgrade. Danas u Italiji dvije ulice, jedna u Rimu, a jedna u Padovi, nose ime po ovoj obitelji, a firma Luxardo je članica prestižne asocijacije The Henokiens.
Tu je zgradu dao izgraditi predstavnik treće generacije obitelji Luxardo, Michelangelo Luxardo. Prva dva kata je projektirao inženjer Pividori, a treći je kat nadograđen po projektu bečkog arhitekta Friedlera, poznatog i po projektiranju tršćanskog hotela Excelsior i hotela Palace u Portorožu. Bila je to u ono vrijeme najmodernija destilerija na području cijele Austro-Ugarske.
Unuk Michelangela koji je dao izgraditi ovu zgradu živ je još i danas, to je Franco Luxardo, također rođeni Zadranin koji industrijom maraschina Luxardo rukovodi u Padovi i zvozi u stotinjak zemalja svijeta.
Kada je direktor Dogus Grupe Burak Baykan gostovao u emisiji TV Diadora, uključio se uživo telefonom iz Padove i Franco Luxardo pohvalivši cijeli projekt, poglavito restauraciju zgrade i ponudio novim vlasnicima na dar portret Michelangela Luxarda za kojega bi mogli naći neki kutak u hotelskom prostoru s kratkom informacijom da je riječ o čovjeku koji je izgradio zgradu u kojoj je danas hotel. Baykan je obećao da će ga pozvati, ali nisu ga pozvali niti su odgovorili na njegovu ljubaznu ponudu.
Kaže jedna poslovica: Čovjek je stil. A stil ima daleko šire značenje od toga jeste li uspjeli u svoje dvorište dovući državne poglavare.
U četvrtak je u Hyattu i oko njega sve djelovalo sjajno i luksuzno, ali bez naročitog stila.
Javnosti je poslana poruka da je investitorima prvenstveno stalo do udvaranja političkoj vlasti, a ne do toga da sa Zadranima podijele ovaj uistinu nesvakidašnje veliki i značajni turistički projekt. Šteta.