Iako je ovo 21. stoljeće, iako živimo u digitalnom dobu, iako je plaćanje kreditnim karticama i mobilnim aplikacijama nešto što već i bolji kiosci prakticiraju, na Autobusnom kolodvoru u Zadru, pred šalterom gdje kupujete kartu za bus, doživjet ćete putovanje kroz vrijeme – unatrag. Iako je riječ o gradskoj tvrtki čija je temeljna funkcija da bude servis građana, turista, javnosti – na ovom kolodvoru priznaju samo keš. Ako pri kupnji karte naivno izvadite iz novčanika karticu u nakani da platite, šalterska službenica će vam samo pokazati natpis na komadu papira zalijepljen na staklo, a na kojemu lijepo piše “Plaćanje isključivo gotovinom (Cash Only)”.
Ne znamo koliko je dnevno začuđenih turista i putnika namjernika koji na kolodvoru jednog razvikanog turističkog grada shvate da kreditne kartice i on-line plaćanja još nisu dobili zeleno svjetlo za ulazak u ovu zgradu, ali nema sumnje da je takvih jako puno. Kad vam na šalteru otkriju da primaju samo keš, na vama je da se okrenete, izgubite red koji ste čekali i potražite u blizini neki bankomat iz kojega ćete podignuti gotovinu i vratiti se natrag, opet čekati red i obaviti kupnju karte u kešu. Naravno, uz puno sreće ako vam pri izgubljenom vremenu neće “pobjeći” željeni autobus.
Nažalost, tvrtka Liburnija je posljednjih mjeseci prisutna u medijima zbog sukoba na relaciji uprava-sindikat zbog radno-pravnih i financijskih pitanja zaposlenika, traže se veće plaće, optužuje se direktora… Ali, primarni je smisao cijelog tog sustava da bude u funkciji građana ovog grada, putnika, turista. K tome, riječ je o gradskoj tvrtki pa je neshvatljivo zašto firma s takvim statusom i javnom ulogom ne dozvoljava plaćanje karticama i drugim on-line alatima, nego želi isključivo gotovinu, kao da se radi o tetama na pijaci koje prodaju blitvu i pomidore!?
To je neshvatljiv reputacijski minus i za zadarski turizam jer je velikom broju stranih posjetitelja upravo taj autobusni kolodvor prva dodirna točka s gradom koji su izabrali kao svoju turističku destinaciju, a koja se marketinški predstavlja kao moderan mediteranski i europski grad u najboljem svjetlu.
Osim ove neshvatljive prakse plaćanja isključivo kešom, dovoljno je vidjeti u kakvom je stanju cijeli kolodvor. Djeluje zapušteno, staromodno i iznad svega – prljavo. Naročito ispred autobusnih perona, pod je toliko prljav kao da nije opran od kada je objekt izgrađen prije 40-ak godina.
Jedna turistkinja koja je došla autobusom (podaci poznati redakciji) opisala nam je svoj prvi dojam kada je izašla iz busa došavši u Zadar: “Prva asocijacija mi je bila kao da sam došla na neki periferni kolodvor u siromašnoj četvrti Bombaya”. Zar ovaj pod nitko nikada ne pere, što je ovo!? – upitala nas je ova gospođa koja je, očito, upoznala Indiju. Naravno, pri prvom dodiru sa Zadrom shvatila je i da joj bankovna kartica jedne svjetski moćne banke ništa ne znači pred šalterom ovoga zapuštenog kolodvora.
Eto, sada kad smo dobili za gradonačelnika čovjeka koji je vodio ministarstvo europskih poslova, bilo bi baš instruktivno da posjeti ovo mjesto sa statusom gradske tvrtke i uvjeri se osobno koliko nam autobusni kolodvor narušava europski imidž grada.