ČUVAJU DUŠU GRADA Zadarske zidine nisu zatvoreni muzej nego mjesto druženja i užitka

 Za razliku od mnogih opasanih gradova čije su zidine danas pristupačne samo uz plaćanje ulaznice, zadarske su – otvorena životna pozornica njegovih žitelja. Naš povjesničar umjetnosti Pavuša Vežić, kojega Zadrani smatraju hodajućom enciklopedijom svoga grada, reći će nam da je to možda najveća prednost zadarskih zidina spram, primjerice, dubrovačkih, jer su ostale javna mjesta za druženje, bez plaćanja ulaznica i narukvica. Zadrani svoje zidine nisu pretvorili u muzejski izlog ili povijesnu kulisu – ovdje povijest nije konzervirana, ona je dio svakodnevice. Ukratko, to su zidine koje svoj grad ne gledaju “s visoka”.

Postoje gradovi koji rastu unutar zidina, i gradovi koji ih prerastu. Zadar, nikada nije bio ni jedno ni drugo. On jednostavno živi – kroz svoje zidine.

Njihova priča ne počinje naglo, već kao kamen što pada u more pa pravi krugove. Prvi krug bio je rimski. Već tada grad dobiva svoju temeljnu urbanu fizionomiju – pravilan raspored ulica, vrata i zidina. Sljedeći val dolazi u 12. i 13. stoljeću, kada se podiže snažni prsten srednjovjekovnih zidina, ali i kula od kojih je samo jedna do danas preživjela – ona na Trgu pet bunara. Treći val fortifikacije, od 15. do 18. stoljeća, donosi slavna Mletačka Republika kada se renesansne zidine prilagođavaju novim ratnim taktikama i jačim neprijateljskim topovima.

U kasnom 19. stoljeću, dio tog snažnog zidnog lanca je srušen zbog izgradnje rive, ali i zgrade današnjeg Sveučilišta.  “U današnje vrijeme se to ne bi dozvolilo”, kaže profesor Vežić, podsjećajući nas da “za gubitak baštine nisu uvijek krivi ratovi nego i ljudski nemar”.

Zidine Zadra čuvale su stoljećima grad i njegove ljude od onih koji su ga željeli osvojiti. Danas one više nisu granica već spajaju ovaj fascinantni grad s ostatkom svijeta čuvajući i dalje ono najvažnije – njegovu dušu. Zahvaljujući svojim zidinama, Zadar je 2017. postao dio UNESCO-ve obitelji zaštićene baštine s još pet dijelova velebnog mletačkog fortifikacijskog sustava iz 16. i 17. stoljeća u Hrvatskoj, Italiji i Crnoj Gori.

Kao dio te fortifikacije, kroz zadarski Perivoj kraljice Jelene, nekada je more teklo kanalom Foša s izgrađenim sustavom cisterni. Još i danas tu se može vidjeti pet zdenaca koji tiho svjedoče da su zidine čuvale grad ne samo od neprijateljskih topova, nego i od žeđi.

Kopnena vrata iz 16. stoljeća koja su u srednjem vijeku bila jedini ulaz u grad, predstavljaju najimpresivniji dio zadarskih zidina. To remek-djelo slavnog venecijanskog arhitekta Michelea Sanmichelea obavijeno je simpatičnom legendom koja kaže da onaj tko prođe zatvorenih očiju kroz središnji veliki ulaz i zaželi želju – ona će mu se i ostvariti. Iznad tog glavnog ulaza Kopnenih vrata, naravno, sve nadzire opjevani lav sv. Marka, simbol tadašnje slavne Serenissime…

Kako su se Zadrani u povijesti čak jedanaest puta pobunili protiv mletačke vlasti, zidine su danas dobile naziv Bedemi zadarskih pobuna, tek kao simbol njihova odvažnog duha i otpornosti.

Grad koji stoljećima spava u sigurnom naručju svojih zidina čuva ih s ponosom i ljubavlju. Godine 2020. nekoliko kilometara ovog kamenog omotača obnovljeno je uz europsku potporu kako bi se za buduće generacije sačuvao ovaj izvanredni spomenik pomorske fortifikacije “alla moderna”.

Zadrani su ostali vjerni svojoj ideji i vjeri da je vrijednost spomeničke baštine njezina otvorenost i suživot sa svakodnevicom ljudi. Tako i u velikoj obnovi 2020. nije bilo želje da se zidine odvoje od grada i ljudi nego da im se što prije vrate.

Kao što se vi uvijek možete vratiti njima i doživjeti tu očaravajuću sljubljenost prošlosti sa suvremenom životnom svakodnevicom grada koji traje već više od tri tisuće godina…

Sadržaj nastao u suradnji s Turističkom zajednicom grada Zadra