Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili
Naš pokojni ratnik i književnik Ivica Matešić Jeremija često je isticao kako je on ” brezpismeni Arbanas” želeći naglasiti kako mu je dobro poznavanje pravopisa slabija strana. To stoji samo djelomično a kod njega je daleko vrjednije od savršenog pravopisa Đovanijeva plemenita priroda koja je duboko u sebi nosila neizmjernu ljubav prema svemu što je arbanaško, zadarsko, hrvatsko i ljudsko a to izražavano na profinjen, dojmljiv način, što potvrđuje i njegov nekrolog na ukopu običnog malog čovjeka Muje Hakanovića, došljaka u Arbanase koji je svojom ljudskom dobrotom i načinom života i on postao dio te sredine.
– S Mujinom smrću ostala je u nama velika praznina za veličinu srca Mujinoga u kojem smo svi mi Arbanasi imali mjesto. I uvijek po dobrome. Danas s Mujom odlazi slika našega dječaštva i mladosti, , odlazi slika Muje oružara Omladinca, puna stara vrića s krpanim balunima i još gorim kopačkama i mrižama. Odlazi slika Krnjole, Pere i Muje i njegovih šala, strine jaje, kad su se u starice našminkavali. pridružio se danas Mujo njima virnima likovima našeg mista, naše ulice, one težačke Mičurinove, don Mihovila Ćurkovića ulice. Našim pradidovima. Danas ga predajemo našim pradidovima, zemlji da i sam zemlja arbanaška postane, da je radi njega još više volimo. Počivaj u miru Mujo među kostima didova naših u zemlji ovoj teškoj crljenici arbanaškoj, jer ti joj pripadaš. Hvala ti za sve. Za smijeh i suze, za dobrotu duše tvoje. Amen.
Na fotografiji Jeremija (u sredini) u društvu Danijela Kotlara, Romana Bajla, Bruna Arasa i Danijela Dida Telesmanića.