“MORAM REĆI ISTINU” Putnica s “Melite”: Sami smo iz vreća čupali prsluke, nigdje nikog, u jednom smo trenu vikali: “Di je posada, što da radimo, oćemo se bacat u more?”
FACEBOOK
Redakciji našeg portala javila se putnica s broda “Melita” želeći, kako kaže, iznijeti pravu istinu o havariji broda i “lažnoj slici” koja se u javnosti stvorila o ponašanju kapetana Marka Jurline i posade broda.
Naime, gospođa koja nas je zamolila za anonimnost, iako se predstavila punim imenom i prezimenom, kaže kako je situacija sa spašavanjm putnika tog 16. lipnja oko 22 sata u javnosti savim drugačije prikazana te da, zbog svih koji opet moraju ploviti ovim katamaranom, želi reći što se zapravo događalo od trenutka kada je voda počela prodirati u brod.
Na brodu je te večeri bila s malim djetetom, a pretrpjeli su strah zbog kojega oboje danas posjećuju psihologa jer su traume, osobito kod dječaka, prejake. Zašto inzistra na iznošenju ove situacije sa strane putnika katamarana, pojašnjava za naš portal, prije svega ističući “Moram reći istinu”:
– Ukrcali smo se na Zaglavu i krenuli prema Zadru, već u tom prvom kanalu more je pokazalo svoju ružnu stranu. U Ždrelcu je bilo mirno, međutim, kada smo prošli most i zahvatili Zadarski kanal postajalo je sve gore i gore. Nitko od posade nije nam se obratio, vjerojatno nisu imali vremena jer su se borili s valovima i cijela se posada držala zajedno da vide kako nas izvući iz toga. Moje su sumnje zašto se srljalo u to, zašto nisu prenijeli prognozu kapetanu… Ne znam. Ne želim ni u koga upirati prstom, ali neke sumnje među svim putnicima postoje. Možda je mogao pristati u Kukljici ili direktno u Gaženici, ali ne znam kako je mislio da ćemo ući u zadarsku luku po onakvim valovima, potreseno nam priča putnica s “Melite”.
U nastavku ističe problem za koji kaže da je sve očitiji među putnicima “Melite” i zbog kojega sve više putnika razmišlja u javnost iznijeti istinu koja je, kako kaže, potpuno drugačija od one kakvu je dobila javnost:
– Kako dani sve više odmiču, svi smo sve bjesniji na brodara jer postoji sumnja kakav je brod došao po nas, je li uopće bio u dobrom stanju kada je tako lako puknuo. Čini mi se da ljudi upiru prstom u brodara koji nam se u niti jednom trenu, iako je davao intervjue, nije obratio i pitao nas kako smo, bilo je djece, bilo je starijih žena. Jer ovo je havarija većih razmjera koja je trajala puna dva sata po mraku, oluji, kiši i grmljavini. Taj udar se dogodio na sredini kanala, more je istog trena počelo navirati i brod se nagnuo. Ugasila se struja, oglasio alarm i ostali smo prepušteni sami sebi jer je posada imala drugog posla, prepričava nam ovaj tragični događaj gospođa iz Sali.
Iz razgovora s drugim putnicima saznala je da su i oni ogorčeni ponašanjem posade, ali i brodara prema njima nakon što su iskrcani u Zadru:
– Sami smo se snalazili i navlačili prsluke koje od stresa nisam mogla zavezati, ne mogu sa sigurnošću reći jesu li bili neispravni. I ja i sin smo preživjeli najgoru noć života, zatražili smo psihološku pomoć, a možda nam je brodar to mogao dosad ponuditi, međutim, njih nije briga za nas, pa ni mene za njih. Sami smo iz vreća čupali prsluke i zavezivali, nigdje nikog. U brodu mrak i alarm, panika kreće, snalazi se kako znaš i umiješ, kaže putnica.
Intuitivno je, nastavlja, izašla na krmu broda gdje je već bilo i drugih ljudi. Situacija je bila sve gora, ali je pomoć Lučke kapetanije i Jadrolinijing trajekta, srećom, brzo došla:
– U jednom smo trenu vikali: “Di je posada, što da radimo, oćemo se bacat u more?”. Falila ni je sekunda da odlučim na svoju ruku i bacim se u ono valovito more. U glavi mi je bilo ako ne poduzmem nešto na svoju ruku, oni nas neće uspjeti spasiti. Sin mi je zanijemio od straha, pretrnuli smo. Svi pišu zahvale ovom i onom, istina je da je kapetan zadnji izašao s broda, sve to stoji, ali zrno sumnje mi postoji u cjelokupno njihovo snalaženje, prepričava svjedokinja ove tragedije.
Osim na ponašanje posade, ogorčeni su, kaže, i na Zavod za hitnu medicinu koji im, unatoč kalvariji koju su prošli, nije poslao kola Hitne pomoći, a ogorčeni su i na političare koji su ih dočekali:
– Izlašla sam bosa s djetetom u ruci, a oni se svi naslikavaju. U redu, lijepo je što su došli, moraju, to im je posao, ali gdje je Hitna?! Gdje su deke za nas? To je bila njihova samopromocija, tobože evo nas radi vas, a bili su samo radi sebe, to je jasno kao dan. U svemu smo najgore prošli mi putnici, a nikoga za to apsolutno nije briga, ponajmanje vlasnika broda koji je ugrozio živote svih nas tim brodom, poručuje na kraju putnica s “Melite”, dodajući kako im spasa ne bi bilo da je brod počeo tonuti u donjem kanalu.
– Sreća je u nesreći da smo bili blizu grada…