NEKI TAKO MISLE Treba li muž sutkinje Grancarić biti politički nezainteresirana domaćica kako ona ne bi bila u sukobu interesa!?

Diplomirala sam na London School of Economics and Political Science kao najbolja u generaciji. Služim se aktivno na razini C2, u govoru i pismu, s četiri svjetska jezika. Nakon toga vratila sam se u Hrvatsku, uvjerena da imam dobru startnu poziciju za neki svoj profesionalni put, da će mi se sav trud i višegodišnja odricanja u Velikoj Britaniji, konačno isplatiti.

U Zagrebu sam vidjela jedan natječaj za seminar u Sussexu koji je tematski bio usko vezan za područje mog obrazovanja, konkretno mog doktorata koji sam u međuvremenu upisala. Natječaj je raspisalo tadašnje Ministarstvo europskih integracija s ciljem obrazovanja kadrova u području te tematike koja je bila iznimno važna za prioritete državne vanjske politike. Prošla sam sve testove i na kraju natječajnog postupka sam bila prva na listi reda prvenstva po ostvarenom rezultatu.

A onda je uslijedio medijski napad jer je netko dojavio novinaru da moja mama radi u tom istom Ministarstvu. Moja mama ima srednju školu, radi kao administrativni službenik u računovodstvu i njezin utjecaj u toj ustanovi s oko dvije tisuće zaposlenih, jednak je snazi komarca koji slijeće na slona. Ali, ona je moja mama. Sve moje diplome, godine i godine rada i učenja, uspjesi na prestižnom londonskom fakultetu – sve je to nula bodova jer su novinari zaključili da smo ja i/ili moja mama u – sukobu interesa! Ti isti novinari su imali također samo srednju školu kao moja mama, ali njihov je utjecaj kao srednjoškolaca bio presudan za moju akademsku karijeru.

Umjesto mene u Portugal je otišao jedan drugi kandidat. Njegova mama nije radila u tom ministarstvu, ali mu je tata završio u istražnom zatvoru zbog sumnji u neke pronevjere. Naravno, niti je taj dečko imao ikakve veze s tim što mu tata radi, kao što ja nemam ništa s tim što je moja mama radila u “krivom” ministarstvu. Usput, kada sam rekla mami da sam se prijavila na natječaj Ministarstva, ona nije ni znala da postoji taj natječaj.

Ovo je priča jedne Hrvatice (podaci poznati redakciji) koja je zauvijek napustila Hrvatsku. A znate li gdje živi i radi danas? Živi u Danskoj i radi kao voditeljica odjela za međunarodnu suradnju na njihovu najprestižnijem sveučilištu. Zar je moguće da Danci za tako prestižno i dobro plaćeno radno mjesto nemaju nikog svog!? Ili su svi njihovi u sukobu interesa pa ne mogu!? Ne! Ni jedno ni drugo, nego je ova mlada Hrvatica tamo najprije radila kao asistent na katedri za diplomatsku povijest (s vrhunksim preporukama svojih britanskih mentora), a vremenom postala šefica za međunarodne odnose ovog sveučilišta.

To može zahvaliti svojoj mami koja je bila računovođa u Ministarstvu europskih integracija, a koju su šefovi “zamolili” da uvjeri kćer kako bi bilo dobro da odustane od seminara u Sussexu jer, eto, novinari stvaraju problem pa se u javnosti stječe dojam da je “mala na račun mame” dobila stipendiju za seminar.

Iako je sukob interesa jasno definiran u zakonu, kod nas i dan danas svatko, u svakoj situaciji i po načelu “što se babi snilo, to se babi tilo” – proziva i optužuje zbog – sukoba interesa.

Pri tome, svatko to tumači po svojoj volji, kako kome i kada odgovara, u pravilu samo onda kada se neki slučaj uklapa u obračun sa stvarnim ili zamišljenim suparnicima onih koji optužuju.

Ovih dana našla se tako u fokusu nekih medija sutkinja Dijana Grancarić, članica Županijskog izbornog povjerenstva. U donošenju odluke o (ne)važenju jednog izbornog listića, ona je glasala. Glasala je (i ne samo ona) da je jedan sporni glasački listić nevažeći. To ne odgovara jednom oporbenom političaru pa je preko medija pokrenuo sumnju kako je sutkinja – u sukobu interesa. Zašto? Zato što je, kaže političar nezadovoljan njezinim glasom, suprug te iste sutkinje Viktor Grancarić vlasnik neke firme koja je u kampanji legalno donirala određeni iznos stranci HDZ.

Otvara se sada tu beskonačno mnogo pitanja:

* Je li sutkinja Grancarić uistinu glasala tako samo zato što je njezin suprug donirao neki iznos stranci HDZ?

* Je li ona pri tome prestala biti pravnica i djelovala isključivo kao politički motivirana osoba?

* Otkud nekome pravo da insinuira kako su njezine političke preferencije iste kao i njezina supruga? Postoji na tisuće bračnih parova u kojima supružnici uopće ne glasaju za iste političke opcije. Ali navečer idu zajedno spavati i vole se.

* Ovisi li uopće ljubav (da ne kažemo i dobar seks) o tome jesu li oboje za HDZ ili oboje za SDP?

* Da li bi ova sutkinja bila u sukobu interesa da je glasala drugačije, tj. u korist ispravnosti tog listića, a što bi išlo u prilog nezadovoljnom političaru? Bi li ju u tom slučaju oporbeni političar i novinar uopće dovodio u sumnju za sukob interesa? Ne bi!

* Jesu li kompetencije za članstvo u ŽIP-u njezina struka i profesioanlni kodeks ili to kome je politički naklonjen njezin suprug?

* Misle li neki političari i novinari da danas u 21. stoljeću nikoga na ovome svijetu ništa ne motivira u djelovanju i odlukama osim nekakve “fucking” politike? Nažalost, ima onih koji tako misle.

* Je li moguće da sutkinja Grancarić ili bilo koja zdravorazumska osoba ne može, a da svoj profesionalni angažman ne brka s osobnim političkim preferencijama ma kakve one bile? Ima, nažalost, onih – očito – koji misle da jedno ne ide bez drugoga.

* Ako je tako – da politički stav nužno kontaminira profesionalni – tko može jamčiti da neki drugi suci članovi ŽIP-a nisu glasali po političkoj, a ne profesionalnoj savjesti? Zar je donacija sutkinjinog supruga jedini “dokaz” da baš ona glasa pristrano, a drugi u skladu s profesionalnim uvjerenjem. Možda je s političkim “refleksom” glasao baš netko od sudaca u ŽIP-i čija žena nije donirala ništa, ali su oboje zagriženi HDZ-ovci?

* Je li u takvom ekstenzivnom tumačenju sukoba interesa, onda najpametnije da se svaki bračni par dogovori tko će graditi karijeru, a tko doma čistiti, prati i kuhati ručak – kako se ne bi našli u nečijoj mašti o potencijalnom sukobu interesa?

* Iste se ove dvojbe mogu naravno proširiti na cijelu lepezu profesija. Poglavito na novinarsku. Ako je supruga ili djevojka nekog novinara aktivna u nekoj političkoj stranci, je li u sukobu interesa taj novinar koji radi intervju s predstavnikom te političke stranke? Ili s nekim iz protivničke političke stranke jer je, eto, “pristran”, ima određeni “interes” zbog ženinih stranačkih ambicija koje će, “ukoliko mi draga uspije i mene dopasti neki benefit”!?

* Ako je supruga pak vrsna liječnica u javnom zdravstvenom sustavu, smije li njezin suprug, doktor medicine, imati privatnu poliliniku? Jer, nikad se ne zna hoće li neki pacijent završiti na pretragama kod njega!? Tko može jamčiti da ga baš ona nije poslala ili mu sugerirala da ode tamo?

I tako dalje, i tako dalje…

Dakle, ta isprazna lupetanja i uočavanja sukoba interesa u svakome tko ti ne odgovara jest zapravo pravi sukob interesa. Kad proglašavaš nekoga da je u sukobu interesa, a to radiš samo zato što to nije u tvom interesu – onda je to najprije sukob u glavi. Jer, nema nikakve sumnje, oporbenom političaru glas Dijane Grancarić ne bi ni po čemu bio problematičan da je išao u prilog njegovim željama i očekivanjima. Štoviše, taj isti političar bi ju branio od drugih koji bi je eventualno optužili za isti krimen.

Zato, sjetimo se priče s početka ovog teksta koja je izvrstan poučak za posljedice tog samovoljnog, neodgovornog i olakog optuživanja za sukob interesa.

To je zakonska norma čija funkcija nije da ljude ograničava, sputava ili sprječava u obavljanju svojih profesionalnih dužnosti. Čovjek nije talac svojih političko-stranačkih preferencija jer kada bi to bio, onda bi se svi ozbiljno morali zamisliti: hoće li liječnik savjesno liječiti pripadnike suprotnih političkih stavova, hoće li novinar obavljajući svoj posao imati ravnopravan pristup i onima s kojima se politički ne slaže, hoće li sudac pošteno suditi po načelu jednakosti pred zakonom ili će mu biti “jednakiji” oni što politički dišu kao on, hoće li policajac koji preferira SDP, biti angažiran u hapšenju HDZ-ovaca i obratno…