Na otok Olib brod dolazi, jedan jedini, ali putnici često ne ulaze. Ne zato što nisu stigli na vrijeme, ni zato što su zaboravili kartu, nego zato što karata nije bilo. Sve su rasprodane unaprijed, putem interneta. Na Olibu fizičkog prodajnog mjesta nema. I to je ono što ovaj problem čini većim od logističkog nesporazuma.
Na dan 22. lipnja, najmanje deset osoba ostalo je na zadarskoj rivi jer nije moglo doći do karte za katamaran Kalelarga koji plovi na liniji 9401 – Zadar–Premuda–Silba–Olib. Bio je to još jedan takav dan u nizu za otočane. Prije toga isti se problem dogodio 1. i 4. svibnja. A sudeći po brzini kojom se situacija ne rješava, dogodit će se opet, a možda ni ne prestane.
Irena Budeša Gagić, članica Mjesnog odbora Olib, za naš portal pojašnjava:
– Prijevoznik i posada su jako ljubazni i profesionalni i žele pomoći koliko mogu, ali jednostavno oni nisu ti koji odlučuju o sustavu. Oni nisu krivi što na Olibu nema prodajnog mjesta za karte, niti što karata nema dovoljno.
– Na dane vikenda i blagdana, kada je potražnja najveća, putnici ostaju na zadarskoj rivi jer brod nema kapaciteta primiti sve zainteresirane. Karte se prodaju prvenstveno putem interneta, čime su mnogi – osobito starije osobe, otočani bez “pametnih telefona” ili oni koji koriste otočne iskaznice – unaprijed diskriminirani i ostavljeni bez ikakve mogućnosti dolaska kući.
– Istovremeno, po nekom pravilu Jadrolinije, trajekt na dane blagdana ne prometuje, pa za mnoge jedina alternativa postaje – čekanje 24 sata na sljedeću priliku, ako tada uopće bude mjesta.
Kada su putnici 22. lipnja ostali na rivi, nije bilo službene reakcije. Nitko iz Agencije za obalni linijski promet nije se oglasio, nitko iz Ministarstva nije ponudio objašnjenje, a brodar – koji nije odgovoran za vozni red – poslao je jedini odgovor koji može: da ne može ništa.
– Na naš posljednji dopis Agenciji dobili smo samo očitovanje brodara, koji, naravno, nije odgovoran za vozni red niti ga može mijenjati. A od Agencije, ništa, dodaje Irena.
Ovakva situacija, kaže, traje već godinama, još otkako su katamarani zamijenili prijašnje oblike prijevoza.
– U nekoliko navrata ljudi bi stali na skalu broda i ne bi dopustili da isplovi dok se ne ukrcaju svi. Nekad bi se brod vraćao po putnike. Ali nikad se nije poduzelo ništa konkretno i trajno.
Zajednički prijedlog – ignoriran
Nakon višestrukih problema, otočni mjesni odbori Premude, Silbe i Oliba sastavili su i poslali konkretan prijedlog izmjene voznog reda. U tom je prijedlogu naglašeno da ovo nije samo pitanje vikend gužvi i turista, već imaju više razloga za izmjenu tj. popravak voznog reda.
– Imamo problem s učiteljima i majstorima, uz ostale. Ako dođu na otok, moraju prespavati jer se nemaju kako vratiti istoga dana. Novi vozni red riješio bi i to, ali naš prijedlog je potpuno ignoriran, kaže Irena.
Ni prodaja karata na brodu nije rješenje, jer kada su karte online rasprodane, brod ne smije ukrcati više putnika. Mogla bi se napraviti izmjena gdje će se, dio karata prodavati online, a dio na brodu, međutim, tada isto postoji rizik da jednostavno ponestane karata dok vi dođete na red.
– Ovakav sustav je neprihvatljiv i duboko razočaravajući. Govorimo o osnovnoj prometnoj povezanosti stanovnika hrvatskih otoka, a ne o komercijalnoj turističkoj usluzi. Sustavno zanemarivanje realnih potreba lokalnog stanovništva, posebice u vrijeme kada bi se očekivala pojačana osjetljivost i organizacija, stvara osjećaj ogorčenosti, frustracije i nebrige, rekla je.
U izvornom prigovoru Agenciji za obalni linijski promet potpisan u ime Mjesnog odbora Olib traži se sazivanje sastanka i upozorava se da će, ako se ništa ne dogodi, biti primorani obratiti se javnosti i medijima, što su sad i učinili, nakon skoro 2 mjeseca strpljivog čekanja odgovora.
Nevjerojatno je s kojom lakoćom neki ljudi napuštaju svoje radne obveze čim nestane nadzora, kao da im je posao da ignoriraju, a ne da rješavaju probleme. Dva mjeseca nakon što su poslali službeni prigovor Agenciji za obalni linijski promet, iz Mjesnog odbora Olib nisu dobili ni odgovor, ni poziv, ni objašnjenje. Zato su se obratili nama. Ne zato što vjeruju da će novinarski članak riješiti pitanje prodaje karata ili popraviti vozni red, nego zato što više nemaju kome pisati. U trenutku kad institucije ignoriraju ljude koje bi trebale zastupati, mediji nerijetko ostaju ostaju jedino utješno mjesto gdje se može reći kada nešto ne valja.