NEZASLUŽENA KAZNA Mali iznajmljivači zvjezdicama i ocjenama na udaru srdžbe zbog tuđih cijena

U ljetnim mjesecima, kad turistička sezona u Hrvatskoj dostiže svoj vrhunac, na vidjelo sve češće izlazi jedan tihi, ali vrlo zabrinjavajući obrazac: sve veći broj domaćih malih iznajmljivača suočava se s – čini se- namjerno sniženim ocjenama i nepoštenim recenzijama gostiju na popularnim booking platformama. No, ono što posebno boli jest činjenica da te ocjene nerijetko nisu odraz kvalitete samog smještaja, gostoprimstva ili čistoće – već izraz šireg nezadovoljstva koje gosti kanaliziraju prema onima koji su im najbliži – vlasnicima apartmana.

Dok su apartmani uredni, domaćini ljubazni, posteljina svježa, a komunikacija profesionalna i srdačna, mnogi domaćini ostaju šokirani kada na kraju boravka ugledaju ocjenu 7 ili 6 – s komentarom koji ne kritizira konkretno njih, nego govori o „preskupim cijenama u restoranima“, „dvostruko skupljem sladoledu nego lani“ ili „besmislenim cijenama u trgovinama“. Čak i kada su svi elementi smještaja besprijekorni, mali iznajmljivači sve češće postaju kolateralna žrtva percepcije o „općoj skupoći Hrvatske“, koju globalni mediji rado potenciraju, a gosti sve češće kažnjavaju upravo kroz – ocjene na booking portalima.

Gubitak reputacije zbog tuđe gramzivosti

Mnogi turisti, frustrirani skupim pizzama, parkiranjem ili kavama koje premašuju cijene u vlastitim zemljama, ne znajući komu bi uputili prigovor – odlučuju iskaliti nezadovoljstvo ondje gdje mogu ostaviti trag: u ocjeni smještaja. A ona, unatoč tome što nije vezana uz restoran, kiosk ili gradske poreze, direktno utječe na buduće prihode i reputaciju privatnog iznajmljivača. I ne samo to – snižavanje ocjene sa 9,7 na 8,9 može značiti razliku između punog ljeta i praznih termina u špici sezone, tuži nam se iznajmljivačica iz Zadra.

Posebno je pogubno kada gosti koriste ocjenu kao alat osvete – ne zbog problema sa smještajem, nego zbog „općeg dojma“. Primjeri su brojni: „Sve je bilo odlično, ali Hrvatska je postala preskupa – dajem ocjenu 6“. Ili: „Apartman savršen, ali jela u gradu su bezobrazno skupa – 7“. Ovakvi komentari, koji se sve češće pojavljuju, otkrivaju duboko nerazumijevanje mehanizma ocjenjivanja i stvaraju štetu nedužnima.

Zaslužuju li domaćini da ih ruši tuđa pohlepa?

Pitanje koje se logično nameće glasi: koliko je pravedno da domaći iznajmljivači – od kojih mnogi cijelu godinu održavaju, čiste, ulažu i osobno dočekuju goste – trpe negativne posljedice zbog odluka ugostitelja, trgovačkih lanaca ili lokalne samouprave? Mali privatni sektor nema nikakav utjecaj na cijene piva u baru ili parkinga u centru grada, a opet – upravo njih se često označava kao simbol „turističke nepravde“ i uzroka “osjećaja iskorištenosti”, ma koliko i on potonji bio i upitan i stvaran.

Ironija je u tome što su upravo ti mali domaćini najčešće najfleksibilniji, najpristupačniji i najspremniji pomoći gostima. Njihove cijene nisu uvijek niske, ali su u velikom broju slučajeva znatno korektnije i razumnije od cijena koje turiste zateknu „vani“. Unatoč tome, generalizacije, inat i medijska slika o „paprenoj Hrvatskoj“ dovode do sve većeg broja frustriranih vlasnika koji više ne znaju kako se nositi s nepoštenim ocjenama koje ne govore o njima – već o nečem sasvim drugom što najčešće nema nikakve izravne veze s domaćinima.

U konačnici, ako se ovakav trend nastavi, Hrvatska riskira ozbiljan udarac na najosjetljiviji dio svoje turističke ponude – na ljude koji nude autentično, toplo i osobno iskustvo. A kad takvi domaćini izgube volju, više nećemo govoriti samo o ocjenama – nego o gubitku onoga što je Hrvatsku do sada činilo posebnom, na žalost ne samo turističkih lokaliteta i malih iznajmljivača, nego svih nas skupa… (PL)