ODJEL ZA ARHEOLOGIJU SVEUČILIŠTA Pećina u Ždrilu: Podzemna arhiva prapovijesti na litici između planine i mora

U lipnju 2025. tim arheologa s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru ponovno se vraća Pećini u Ždrilu, jednoj od najintrigantnijih pretpovijesnih lokacija na istočnoj obali Jadrana. Smještena na dramatičnom položaju iznad Novigradskog ždrila, ova pećina – doslovno ukliještena između mora i planinskog reljefa – još jednom postaje arheološki laboratorij na otvorenom, gdje se u slojevima zemlje traže odgovori na pitanja stara tisućljećima.

Ovogodišnja istraživanja, pod vodstvom dr. sc. Marija Bodružića i dr. sc. Darija Vujevića, usmjerena su na neolitičke slojeve – razdoblje u kojem su se prve ljudske zajednice počele trajno naseljavati, uzgajati biljke i pripitomljavati životinje. Upravo ti nalazi, kako ističu voditelji, “omogućuju nam da rekonstruiramo svakodnevicu zajednica koje su živjele u neposrednoj blizini mora, ali u neposrednom dodiru i s planinskim zaleđem”. Lokacija je jedinstvena jer se nalazi na prirodnoj raskrsnici – s jedne strane otvara pogled na Novigradsko more i Ravne kotare, a s druge gleda prema Velebitu – i kao takva pruža rijedak uvid u prilagodbu ljudi na različite okolišne zone…

Istraživanja se odvijaju u sklopu prestižnog međunarodnog znanstvenog projekta Last Neandertals, financiranog iz iznimno konkurentnog programa Europskog istraživačkog vijeća (ERC Synergy Grant). Riječ je o interdisciplinarnom pothvatu kojemu je cilj rasvijetliti jedan od najvećih misterija ljudske povijesti – nestanak neandertalaca i pojavu Homo sapiensa u Europi. Projekt okuplja timove sa sveučilišta u Sieni, Bologni, Haifi, Pisi i Kölnu, a hrvatski dio priče vodi zadarski arheološki tim. “Upravo kombinacija lokalnih istraživanja i globalnog konteksta daje ovom projektu posebnu znanstvenu težinu. Svaki artefakt iz Ždrila nosi informacije koje mogu promijeniti širu sliku o čovjekovu razvoju”, ističu iz zadarskog tima.

Pećina u Ždrilu ne otkriva samo kamene alatke i tragove ognjišta – ona čuva i svjedočanstva o klimatskim uvjetima i sezonskom kretanju ljudi iz neolitika. U suradnji s projektom BivalveSPEECH, kojim rukovodi dr. sc. Melita Peharda s Instituta za oceanografiju i ribarstvo, analiziraju se školjkaši pronađeni u pećinskim slojevima. Kroz mikroskopske analize rasta ljuštura i kemijskog sastava, znanstvenici rekonstruiraju sezonalnost boravka u pećini i klimatske uvjete prije više od 7000 godina. Kako ističu iz tima, “školjke su poput crne kutije prošlosti – otkrivaju ritmove života i prirodne uvjete s preciznošću koju do jučer nismo mogli zamisliti”.

Zanimljivo je i da se u jesen planira nastavak istraživanja paleolitičkih slojeva pećine, čime će se otvoriti još dublji vremenski horizont, sve do razdoblja kada su europskim krajolicima hodali posljednji neandertalci. Ti najstariji slojevi, zatrpani pepelom, zemljom i sedimentima, čuvaju zapise o najranijim ljudskim koracima na ovom prostoru. “Pećina je arhiva u kamenu. Svaki njezin sloj nova je stranica knjige koju učimo čitati uz pomoć moderne tehnologije, ali i arheološke intuicije”, poručuju iz tima.

Ovogodišnja kampanja u Ždrilu pokazuje koliko je važno ulagati u sustavna i multidisciplinarna istraživanja, ali i koliko lokalne lokacije poput ove mogu imati globalni znanstveni odjek. Dok istraživači pod ljetnim suncem i u sjeni pećinskog ulaza slažu priču o čovjekovom početku, njihova otkrića već sada oblikuju nove teorije o našem podrijetlu, migracijama, prilagodbama i međusobnom suživotu s drugim ljudskim vrstama. Pećina u Ždrilu ponovno potvrđuje koliko bogatstvo i znanstveni potencijal krije hrvatsko podzemlje – ne samo u kostima i alatima, već i u školjkama, pepelu i nevidljivim tragovima vremena.

Puno više slikica s ‘lica mista’ možete vidjetik klikom na – FB stranica… (PL)