Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili
U Varošu, u njegovu središtu na broju 6, godine 1955. Ljubo Manojlović otvorio je butigu šterika i, primjereno sredini, nazvao ju Sridac. Bila je tada jedini obrt proizvodnje svijeća u Zadru i sjevernoj Dalmaciji. Na Ljubino djelo nastavio je sin mu Velimir, skulptor u vosku, pa je Sridac ujedno bio i suvenirnica. Usprkos problemima Velimir ju je uspio održavati čak do 2009., kad je otišao u mirovinu. Svjećarnicu otpisao nije. Neka stoji. Možda dođu bolja vremena pa ju opet otvori ( na fotografiji Varoška 6 danas, op.a.).
Iako u mirovini Velimir nije bez Varoša mogao i svakoga je dana dolazio na kavicu u kafić Doma i tako uvijek bio u blizini svoje butige. U poratnim godinama voštanice i petrolejke imale su visoku cijenu, čak i kad se pojavila masovna elektrifikacija bile su dobra zamjena kad struja zašteka. Uz to voštana svjećarnica je u blizini crkve sv. Mihovila, pa su svijeće bile vjernicima nadomak ruke. Tako je nekada bilo. Sridac je, sve donedavno, jedini preživio od mnogih lokala i obrta s kojima je Varoš nekada obilovao.
Danas ni Velimira, ni Sridca više nama. Velimir je otišao tamo gdje ćemo svi otići, a na mjestu Sridca je što naslovna fotografija pokazuje.