TORNADO I NK ZADAR Marko Butić Bute: “Meni da otac i brat igraju protiv Zadra, ja bih navijao za Zadar!”

Marko Butić (54), dugogodišnji je bivši vođa UN Tornado Zadar. Za Butu nema tko u Zadru ne zna, a Facebook stranica NK Zadar 1945 posebno se osvrnula na podršku Tornada, Nogometnom klubu Zadar.

Bilo je to zlatno doba zadarskog nogometa kada su navijači i igrači disali kao jedan…

Uvijek kad popijemo skoro više od jednog decilitra vina zauzdaju nas svakakve misli i sjećanja. I što im uopće znači to “sexy” kad si “mrtav”? Pa onda ranom zorom kreneš šorom sa mislima u zabludi da si “sexy”. Kakva li smo mi samo prevara…
Ali, Marko Butić, poznatiji kao Bute, sve je samo ne prevara.Iskočit ćemo za trenutak iz uobičajene “novinarske” prakse i pomalo privatizirati ove dolje napisane retke nekim svojim dojmovima i iskustvima.

Kada je na izmaku košarkaške sezone 1987/88, u posljednjoj utakmici doigravanja nakon koje je Zadar ispao od Partizana, tadašnji direktor Košarkaškog kluba Zadar Bože Miličević odlučio staviti plastične sjedalice na legendarni istok Jazina i na taj način obračunati se sa Tornadom zbog brojnih izgreda koji su se događali na utakmicama završilo se zlatno doba zadarske navijačke scenem, jedan za drugim odlazili su u navijačku mirovinu poznata i znamenita navijačka imena. Početak “ultras” sezone 1988/89 još je na nešto i izgledao na gostovanjima dok je na domaćim utakmicama u Jazinama navijanje bilo osuđeno na propast stješnjeno na istočnoj tribini u dva reda na vrhu tribina iznad ograđenog prostora za “kulturne” gledatelje.

U tom vremenu Tornado se sveo samo na pojedinačne entuzijaste koji su dan za danom gubili bitku u borbi s vjetrenjačama. Još su donekle pripadnici Tornada uspjevali održavati stari sjaj svoje navijačke grupe, a onda jedna ispaljena raketa u Jazinama na utakmici protiv Jugoplastike donosi za posljedicu neviđenu milicijsku represiju nakon koje se i oni najuporniji navijački fanatici povlače u ilegalu (neki se nikada nisu ni oporavili usprkos brojnim liječničkim tretmanima po zdrastvenim ustanovama). A onda (glede i) unatoč svom tom nespokoju unutar zadarskih navijača na vrh Tornada dolaze njih trojica.

Koja trojica? Mogao bi sada imenovati i ovoga i onoga i iskreno mi je itekako žao i krivo što neke neću spomenuti, ali mi mlađi smo u to vrijeme stalno radili nekakve svoje top liste “huligana” i redovito bi u tom našem izboru Buble, Bute i Genda zauzimali prva tri mjesta. Naravno, s vremenom dječije idealiziranje polako nestane, ali poštovanje zauvijek ostane.

Bute, zadarski nogomet, ima li se što tu za reći?

– Prvi puta sam bio na Stanovima na utakmici protiv Nehaja s nekih mojih navršenih pet ili šest godina, sredinom sedamdesetih. Kako sam ja s Relje tako mi je košarka bila takoreći ispred kuće dok su mi Stanovi bili nešto što je bilo daleko u mojim mislima. Sada, a i onda to nije bilo tako daleko, ali mjerna jedinica udaljenosti vezana za taj uzrast percipira takvu stvarnost. Zanimljivost vezana uz to je da mi je nogometno igralište Omladinca bilo skoro pa u dvorištu, ali kada bi igrali Zadar i Omladinac, a to su uvijek bili derbiji puni strasti, Arbanasi bi došli masovno ovdje i navijali za Omladinac dok smo mi bili svim srcem za Zadar. Ipak, košarka mi je uvijek bila nešto iznad svega u gradu iako mi je otac bio povezaniji uz nogomet i on me je u početku vodio na nogometne utakmice, bio je čak i kao vratar Zadra zamjena Miletiću. Ukratko, razlika između zadarskog nogometa i košarke u našem odrastanju je to što smo na košarku počeli odlaziti sami ili u u svom kvartovskom društvu, dok smo na nogomet počeli ići u pratnji roditelja.

Tornado na nogometu?

– Tornado je nogometu zaživio od 1994. godine kada je osnovana Udruga navijača TZ. Tada je u službenim dokumentima statuta zapisano da su KK Zadar i NK Zadar jedan klub u različitim sportovima koje smo mi dužni pratiti pod svaku cijenu. Iako je prisustvo Tornada na utakmicama Nogometnog kluba Zadar bilo i ranije i nezaboravne su utakmice protiv Zagreba u kvalifikacijama, Spartaka iz Subotice, Rijeke u Kupu, Jugokeramike itd. Još od 1984. godine kada smo igrali protiv Budućnosti iz Titograda razmišljao sam o Tornadu iza gola na utakmicama Nogometnog kluba Zadar. Protiv te Budućnosti bilo nas je dvadesetak tamo. Baš ta utakmica protiv Budućnosti kad je za njih igrao Dejan Savičević može se se uzeti kao prva utakmica Tornada na Stanovima. Nakon osnivanja UN Tornado Zadar imali smo jedan bojkot odlazaka na utakmice Zadra zbog trenera Stanka Mršića kada se u sastavu Zadra nalazila gotovo pa reprezentacija bivše države, Zoran Varvodić, Franko Bogdan, Saša Glavaš, Damir Knežević, Fahrudin Šehić, Joško Španjić, Zoran Vujčić, Damir Kalapač, Mladen Romić…, a rezultati su bili nezadovoljavajuće mizerni. Dolaskom Ante Čačića za trenera prekinuli smo bojkot, a nakon toga došla je i spektakularna era Ivana Katalinića.

Kao košarkaškim navijačima nije nam se bilo lako naviknuti na nogometni stil navijanja jer na košarci ima više skandiranja, ali da smo dobro savladali gradivo dokazuje i osvojeni Oskar Sportskih novosti za najbolje nogometne navijače 1997. godine. Podvlačim ovo da se zna, znači ne najbolje košarkaške (to je ionako nesporno) navijače nego nogometne. I to u izboru najeminentnijih sportskih novinara iz cijele Hrvatske. Nije da je to baš mala čast pokraj Torcide, BBB, Armade, Kohorte.

Vratimo se malo Nogometnom klubu Zadar?

– NK Zadar je klub koji ima dušu. Ja sam počeo ići na utakmice Zadra kada su skoro svi nogometaši bili iz moje ulice Narodnih kuća, Popularea. Tada je NK Zadar, iako je bio niželigaš, imao jedan zadarski štih omiljen u gradskom điru kod navijača. Kasnije je potpisano nekakvo “bratstvo” Zadra i Velebita iz Benkovca koji su do tada bili ljuti rivali i Zadar je polako gubio image gradskog kluba iako su tribine na kojima su se nalazili Ajko, Zitar, Kukljica, Branko Baradić, Pavić, Bistre, Buble, Joso Began i ostali zadržavale da zadarski šarm ostane vezan uz zadarski nogomet. Nama koji su malo više vezani uz Jazine ljubav za Zadar je uvijek bila ista u bilo kojem sportu, plavo bijela boja Jazina i Stanova nema razlike. To pravilo važi za sve prave navijače jer pravih onih istinskih navijača ima malo. Meni da otac i brat igraju protiv Zadra ja bi navijao za Zadar. Volim ćaću i brata više od svega na svijetu, više i od Zadra, ali da igraju protiv Zadra ja navijam za Zadar. To je tako jednostavno, a opet nekima toliko neshvatljivo. A sad pogledaj koliko je bilo onih zadarskih “fanatika” koji su prvom prilikom okrenuli leđa Zadru jer im njihov “mali” nije dobio priliku igrati u Zadru. Svaka čast svima, ali naprimjer nekada si se biciklom mogao voziti po jugu Jazina, pa se odjednom stvori nekakva euforija i svi su kao navijači. Navijač ili jesi li nisi. Zadre mi te volimo iako nisi prvi, Zadre mi te volimo jer si nam u krvi smo davno ispjevali. To je to i nema dalje, nema ništa više, nema ništa manje, samo Zadar.

Bute, može li nekakav idealan sastav Nogometnog kluba Zadar svih vremena po tvom izboru?

– Težak zadatak. Ali, pokušajmo, nešto ovako: 1. Fahrudin Šehić (Milenko Lazović), 2.Mario Ćutuk (Nado Kovačević), 3. Neven Gagić (jedanaesterac protiv Zagreba se nezaboravlja), 4. Zvonimir Soldo, 5. Slavko Šare, 6. Mladen Vrsaljko, 7. Maks Dundov, 8. Ante Toni Dijan, 9. Saša Bjelanović, 10. Pero Zrilić (Almir Turković), 11. Damir Desnica.