Prije nekoliko mjeseci većina zadarskih kafića dobila je zabranu pušenja u zatvorenom prostoru uslijed inspekcijskih obilazaka koji su se iznenada nanizali. Razlog je bio neispravna ventilacija, odnosno neispunjavanje uvjeta koji su potrebni da bi se uopće moglo dozvoliti pušenje unutar kafića. Neki ugostitelji dobili su i novčane kazne, a zabrana pušenja vrijedi sve dok se ventilacija ne riješi.
Svejedno, danas situacija nije kao što je zakonom propisana. Gosti su već nakon par tjedana počeli ponovno pušiti kao da se ništa nije dogodilo. Konobari se ne bune, nego umjesto pepeljare donose tanjuriće za kavu ili slične zamjene, kako bi pokušali proći ispod radara, ali je svima jasno da se pušenje i dalje dozvoljava. Jedan od konobara s kojima smo razgovarali kaže:
– Ma pušilo se ovdje oduvik. I prije deset, i prije dvadeset godina. Sad su došli s nekim novim zakonima, ali realno tko će rušiti cili kafić da ubaci te ventilacije? To košta više nego što ćemo ikad zaradit. A ako zabranimo pušenje, ode i pola gostiju. I što smo onda napravili?!
Ugostitelji su ostavljeni bez izbora, pod iluzijom da imaju dva izbora. Prvi je ulaganje u obnovu prostora, a drugi postati nepušački lokal, tj. zaboraviti na svoju najvjerniju klijentelu. Kakav je to izbor, kad im je naposljetku rezultat jednako loš, a to je zatvaranje lokala zbog bankrota. Pošto su inspekcije bile aktivne samo kratko, pušenje se vratilo. Čim prođe prvi val, sve se brzo vrati na staro.