I HITNA BLOKIRANA Zadar u prometnom kaosu: Gužve, građevinski radovi, nered i nervoza kao svakodnevica

Truba, sirena, nervi na granici izdržljivosti, strpljenja…

Hitna s rotirkama u koloni blokirana, nitko ne zna što napraviti stigne li poziv za novi hitan izlazak. Fotografija i video našeg čitatelja iz Petrčana najbolje oslikavaju Zadar.

U srcu turističke sezone, kada Zadar svakog dana udiše stotine novih dolazaka i puls grada ubrzano kuca pod pritiskom vreve, ulica i asfalta, prizori na zadarskim prometnicama sve češće nalikuju na sliku potpunog prometnog sloma. Kolone koje ne teku, već stoje. Vozila koja ne voze, već čekaju. Strojevi koji kopaju, ili češće uopće i ne kopaju, ali se rijetko pomiču. I ne pomiču. Pješaci koji sumnjičavo pretrčavaju i ulice i vlastito strpljenje, Zadar, ljeto 2025., ma i cijela godina. Više godina…

Ono što bi trebao biti uhodan ritam grada u sezoni, ovih dana u Zadru sve više podsjeća na kaotičnu partituru u kojoj su svi instrumenti razglasani, a dirigenta nema. Građevinski radovi odvijaju se u gotovo svim dijelovima grada – istovremeno, sporo, i bez naznake suvisle koordinacije. Postoji li ta riječ u rječniku Grada. Bagere i dizalice, iskopane jame i ograde susrećemo u Zadru ne samo u zabačenim dijelovima nego i – u srcu grada, na prometnim čvorištima, u turističkim žilama kucavicama.

Promet u pokretu – samo u teoriji. U stvarnosti, to ovako izgleda: jedno vozilo krene, tri stanu. Kolona se od Poluotoka vuče do Gaženice, preko Jadranske magistrale i kroz Arbanase, kao ljepljiva zmija koja gmiže na vlastitom repu. Na Bilom brigu, na Putu Petrića, kod Kolodvora – posvuda ista slika: nervozni vozači, blokirani autobusi, dostavna vozila uz pločnike upaljenih motora, dok su komunalni redari – nevidljivi. Dobro, ima ih, i nije da možda ne bi htjeli, al’…

Automobili parkirani po trotoarima, uz ceste, na pješačkim prijelazima, često i nasred prometnica, red i zakon prometne kulture svedeni na osobnu interpretaciju svakog pojedinog vozača. Turisti, vođeni kartama ili aplikacijama koje ne prepoznaju lokalni kaos, često ulaze u prometne zamke iz kojih nema izlaza. Ni ulaza. Građani, naviknuti na sezonske gužve, ove godine ipak sve češće gube strpljenje – jer ovo na zadarskim prometnicama, više nije samo gužva, ovo je u praksi – ‘prava prometna blokada’.

Nažalost, da je sve samo na tome, bilo bi koliko-toliko lako. Podnošljivo. Tužno, ali nasreću bezbolno. No, ipak, nije samo to, znakovito je i sramotno, zabrinjavajuće i krajnje opasno da se vozila Hitne pomoći jedva probijaju do svojih odredišta. Ulica po ulica otkuda krenuli na putu bolnice sada su tek još jedan uski prometni grlić, krkljanac, začepljene automobilima s obje strane i zakrčene prokopima. Ne daj Bože, kažu građani, da nekome zatreba žurna pomoć, da se bori za život – jer hitna pomoć sporo, pa i presporo, dolazi kroz ovu gužvu, u ovakvim uvjetima.

Zašto se veliki infrastrukturni zahvati, za koje je i vrapcima jasno da znače prometne udare, izvode usred srpnja, kada su gradske ulice pod maksimalnim opterećenjem, pitanje je koje ostaje bez odgovora. I nije to pitanje samo o planiranju radova. To je pitanje logike, poštovanja prema životu grada i njegovih stanovnika. I turista.

Zadar, kao i mnogi drugi turistički gradovi, zna što znači sezona. Zna što znači prometna gustoća, potrebe turista, dinamika lokalnog života. Ali ove godine, čini se, ta znanja su ostala zaboravljena u ladicama ureda. Raznoraznih institucija. Hrvatska… Bez plana i reda, bez komunikacije između onih koji kopaju, onih koji nadziru i onih koji bi trebali brinuti o funkcioniranju grada, Zadar tone u svakodnevni prometni kolaps. Ni komunalni redari, ni prometni stručnjaci, ni lokalna uprava, barem sudeći po trenutačnom stanju, ne nude ni konkretne mjere ni jasno objašnjenje stanja na gradskim prometnicama.

A grad, za to vrijeme, diše na škrge, ljudi kasne na posao, dostave ne stižu, turisti gube živce i mijenjaju rute, pješaci s djecom gube pravo na sigurno kretanje, a stanovnici gube osjećaj da žive u gradu koji zna upravljati sobom. A zna. I mora. Ostaje samo nada da će, kad prođe aktualna sezona, uz vruć asfalt ostati i pokoja topla bilješka onih kojima bi to trebala biti zadaća – kako ubuduće ne bi ponovili sezonu u kojoj su se ulice već na ulazima pretvarale u bojišta, a naš grad u prometni labirint bez izlaza…