Donedavno, vožnja barkom sa zadarske đige do Poluotoka koštala je oko jedan euro. U prethodnim intervjuima s jednim od barkajola rečeno nam je: “Imamo uvijek istu cijenu, i za domaće i za turiste, to je cijelogodišnja cifra za sve vremenske uvjete- 1 euro i 20 centi”. Tako nam je rekao prije par mjeseci jedan od barkajola. Međutim, stigao je novi cijenik na kojem piše da je cijena za cjelogodišnje putnike 1 euro, a za one koji to nisu – 2 eura.
Ovo preslikava dodatno upravo ono o čemu smo prošli tjedan pisali, da je cijena za turiste i za domaće drukčija, s time da je turistima uvijek skuplje. Tema koju su mnogi negirali, govoreći da ne vjeruju, bile to prijevare u kafićima, taksijima ili sad barkama. Cjenik je tako formuliran da se i ti kao domaći upitaš u koju kategoriju spadaš. Jesam li se dovoljno vozio barkom ove godine? Koliko je to puta? Ako se vozim samo u proljeće jesam li onda “cjelogodišnji putnik”? I tko to broji, kako evidentira, po kojem kriteriju?
Danas mi je, recimo, naplaćeno 1 euro, dok su turisti poslušno dali svoja 2 eura, bez da su išta pitali. Nisu pitali javno iako su se tijekom vožnje između sebe zbunjeno pitali zašto je njima skuplje, ne misleći da mi domaći razumijemo engleski. Možda je ključ baš u tome…ako odmah daš 1 euro, vjerojatno ti nitko neće proturječiti. Ako pitaš “koliko je karta”, iako si domaći, vrlo lako ćeš platiti 2. I dogodilo se upravo to poznanicima naše redakcije. Domaći su, voze se barkom redovno, ali pitali su koliko su dužni – pa su platili 2 eura.
Prije par dana Grad Zadar je uputio Ministarstvu kulture i medija prijedlog da se zadarski barkajoli uvrste u registar nematerijalne kulturne baštine. I to je sigurno lijepa vijest, barkajoli to i zaslužuju. Ali čini se da je ta nominacija, taj novi ugled, možda otvorio malo prostora za promjenu naplate, koja bi trebala biti transparentnija, “mjerljivija” i pravičnija. Na koncu, Hrvatska je postala dio Europske unije i trebamo se pitati kako bi se mi osjećali da npr. stojimo u redu za ulazak u neki talijanski muzej i da nama naplaćuju duplo u odnosu na njihove domaće posjetitelje.
U slučaju zadarskih barkajola, taj termin “cjelogodišnji putnici” toliko je rastezljiv da se i sam počneš pitati jesi li ga zaslužio?
