PJESNIKINJA I NOVINARKA Susret s Vesnom Parun kao sudbonosni vjetar u poetska jedra

Pjesma Nikoline Mojić Aleksić „Ja vam neću donositi cvijeće“ iz njezine posljednje zbirke pod naslovom “Izvan sumnje” zavrjeđuje status himne, ode, svojevrsnog hommagea svim žrtvama koje su pale za ideale vrijedne življenja, ali i smrti. Svojom izražajnom snagom, porukom i emocijom koju pobuđuje, ona bi mogla prerasti i u neslužbenu himnu sjećanja na sve žrtve, u himnu boli i patnje vječnog rastanka od najmilijih koju su doživjele na tisuće obitelji u vihorima ratova. Nadam se da će ta pjesma doživjeti i svoje uglazbljenje i živjeti dugo svoju svrhu. Ovo su riječi koje je jedan od predstavljača izrekao u studenom prošle godine na promociji ove zbirke u Hrvatskoj kazališnoj kući kada ju je Matica Zadrana kao nakladnik predstavila javnosti u prigodi obilježavanja Dana grada Zadra.
Nikolina danas radi kao urednica i voditeljica na Radiju Antena, ali je poezija njezina temeljna, iskonska vokacija koju suptilno svakoga dana prenosi, stilom, sadržajem i intonacijom preko etera.
Zadarskoj, ali i široj kulturnoj javnosti poznata je ne samo kao pjesnikinja nego i kao vrsna, osebujna interpretatorica stihova slavnih imena hrvatske poezije u što su se mogli uvjeriti mnogi poklonici i pratitelji kulturnih događanja na kojima je Nikolina nastupala govoreći stihove, bilo svoje autorske, bilo one poetskih velikana poput Vesne Parun, Matoša, Cesarića, Nikole Šopa, Ujevića, Sudete i drugih.
Nikolina Mojić Aleksić je zadarska pjesnikinja i recitatorica slavonskih korijena, rođena u Osijeku. Za sebe voli reći da joj je zemlja dom, more vječni izvor inspiracije, a koje je sljubljene vješto utkala u svoje stihove. Do sada je objavila tri zbirke pjesama: „Gospodar“ u vlastitoj nakladi, „Iza sna“ u nakladi Knjižnice i čitaonice Sali te najnoviju zbirku „Izvan sumnje“, koju je objavila Matica Zadrana.
Prije objave prve zbirke, Nikolina se dugo dvoumila hoće li knjigu objaviti ili ne jer, kako kaže, živimo u vremenu opće inflacije – pa tako i one poetske. Danas se, smatra ona, sve naziva poezijom samo zato što je složeno u oblik stiha. Ipak, jedan slučajni susret s pokojnom pjesnikinjom Vesnom Parun u Topuskom, zahvaljujući zajedničkom prijatelju, vrhunskom pjesniku i recitatoru Jesenjinovih stihova Branku Pejnoviću, dao joj je vjetar u poetska jedra. Upravo zahvaljujući toj heroini hrvatskog pjesništva Vesni Parun, Nikolina je odlučila objaviti svoju prvu zbirku „Gospodar“, čiji su stihovi prije toga bili razbacani po brojnim papirićima.
„Gospodar“ je vrlo brzo prihvaćen od publike i kritike, te je uz tu zbirku održala brojne promocije u Hrvatskoj i izvan njezinih granica. Posebno joj je u sjećanju ostala promocija u Novom Sadu, gdje je knjigu osim recenzenata Mite Golića i Franje Petrinovića predstavio poznati književnik i pjesnik Pero Zubac. Za mladu Nikolinu to je bio snažan poticaj i osnažujući vjetar u poetska jedra.
Nekoliko godina kasnije objavljuje zbirku „Iza sna“, za koju je ilustracije napravio poznati, nažalost pokojni akademski kipar Konstantin Kostov. S ovom zbirkom Nikolina nastavlja osvajati srca ljubitelja poetske riječi i postaje afirmirana pjesnikinja.
Nakon objave „Iza sna“, snima i svoj prvi studijski CD pod nazivom „Riječju ka nutrini“, na kojem je uz svoje pjesme uvrstila i djela velikana hrvatske književnosti.
Nikolina njeguje staru školu interpretacije, u kojoj virtuozno isprepliće fantastičnu dikciju s glumačkim elementima. Kao takva, brzo postaje prepoznata i gostuje na brojnim manifestacijama, ali i na vlastitim nastupima, uz pratnju na gitari multimedijalnog umjetnika Milana Ciglara i poznatog glazbenika Dragutina Jelića.
Za Nikolinu je poezija život koji se isprepliće između stvarnosti stiha i fikcije života. Često se ljuti na riječi, jer, kako kaže, kriva riječ može pokvariti misao ako nije prava riječ upotrijebljena i dikcijski dočarana.
Njezina posljednja zbirka „Izvan sumnje“ predstavlja svojevrsni odskok od prethodne dvije. Objavljena je nakon 19 godina pauze. Međutim, Nikolina nije pauzirala i u stvaranju, već si je uzela vremena da poeziju živi, a potom je probranom retorikom prelije na papir te ju tako zauvijek uokviri unutar korica koje pobijaju svaku sumnju njezinog poetskog rasta. Stihove u posljednjoj zbirci likovno je dočarala novosadska slikarica Dragica Židišić, koja je naslovnicom i umijećem kolorita dala točku na „i“, oslikavajući Nikolininu poeziju upravo onako kako se njezini stihovi čitaju.