RIJEČ EKSPERTA Marko Mijić: Uzalud nam luksuzni hoteli i restorani ako nema onih koji im daju dušu

Prije nekoliko dana sam sreo poznanika, kojeg sam igrom slučaja upoznao kao vrhunskog konobara u jednom zadarskom restoranu. Dao je otkaz i trenutno radi u kafiću. Razlog – nekorektno ponašanje poslodavca. Nisam mogao doći sebi, još se i danas pitam kako je drugima, kad takav “gospodin u struci” (profesionalan, stručan, kulturan, nenametljiv, srdačan, poduzetan, elokventan) nije mogao zadovoljiti potrebe poslodavca.

U svom dugogodišnjem radu u turizmu (pogotovo kao direktor) nailazio sam na kojekakve probleme s radnom snagom, ali sam uvijek nalazio prava rješenja, ponekad i kompromisna, da bi bili zadovoljni vlasnik, struka, radnik i gost.

Danas je izgleda drugačije. Da bi se smanjili troškovi poslovanja otpuštaju se i najkvalitetniji kadrovi, ne vodeći računa o imidžu kuće, poslodavca, struke i radnika. Zato i jesmo tu gdje jesmo. Radnici su postali najveći problem hrvatskog turizma. Uzalud nam hoteli s pet zvjezdica, luksuzni restorani i kafići, ako nema onih, koji im daju dušu – kvalitetan i stručan kadar.

Uz loše uvjete rada, niske plaće, visoku sezonalnost i velika fluktuacija radne snage neminovno dovodi do pada kvalitete usluge.

I dok su domaći radnici primorani na odlazak u inozemstvo, zbog boljih plaća i radnih uvjeta, domaći poslodavci posežu za strancima, koji dolaze s tržišta Nepala, Filipina, Indije, Bangladeša i BIH, a koji rade više na pomoćnim poslovima (sobarica i čistačica, u praonicama, skladištima, prenošenje prtljage, opskrba, priprema namirnica, pranje suđa, pomoćni kuhari, kućni majstori, vrtlari), a zbog jezičnih barijera manje u kontaktu s gostima, zbog čega hrvatski turizam gubi onu poznatu, tradicionalnu vrijednost – prisan odnos prema gostu.

Marko Mijić