DOZNAJEMO Srce koje je jučer iz Zadra prevezeno u Zagreb pripada mladom Poljaku koji je zbog epilepsije doživio moždanu smrt!

Hrvatsku javnost jučer je potresla vijest o jednom od najplemenitijih činova koje čovjek može napraviti – darivanju organa bližnjega koji ti pred očima umire.

Upravo to je jučer zadarskoj Općoj bolnici učinila obitelj stradalog mladića koja je bez imalo razmišljanja donirala organe kako bi spasili nečiji život.

Akcija je izvedena munjevitom brzinom – na hitan poziv iz zadarske bolnice Ministarstvo je u Zadar poslalo helikopter s timom liječnika za eksplanataciju organa, vratilo ih u Zagreb te srce presadili pacijentu koji je na njega čekao godinama.

S obzirom da iza ovakvih priča stoje brojni junaci, prije svega članovi obitelji stradaloga koji su u ovoj najtežoj situaciji učinili nevjerojatno djelo, te liječnici, piloti i ostali, potrudili smo se saznati detalje ovog iznimno humanog događaja u kojemu je sudjelovala i zadarska bolnica.

Saznajemo tako da je riječ o mladom Poljaku koji je – usljed epileptičkog napada, pao na glavu i doživio moždanu smrt.

Svoju ulogu u ovom postupku, kao vrhunski stručnjak anesteziologije, odigrao je i liječnik zadarske Opće bolnice, dr. Edi Karuc, voditelj Odjela za anesteziologiju i intenzivnu medicinu, koji je za naš portal iznio detalje ovog događaja. Naime, za ovakve je postupke zadužen upravo njegov odjel koji u ovim situacijama ima veliku odgovornost, osobito u trenucima proglašenja smrti stradaloga:

– U ovom je slučaju riječ, na žalost, o mladom čovjeku koji je kao turist stradao kod nas i kojemu, unatoč svim našim naporima, nije bilo pomoći jer mu je dokazana moždana smrt. Stoga smo u Jedinici intenzivnog liječenja krenuli u proces dokazivanja moždane smrti i donacije organa, na što je njegova rodbina pristala, kaže dr. Karuc.

Iznio nam je i detalje ovog iznimnog zahtjevnog postupka te osjetljive situacije komuniciranja s obitelji stradalog:

– Postupak radimo samo mi na ovom odjelu na kojemu i održavamo takve pacijente, dokazujemo da je čovjek mrtav, te održavamo organe i zovemo Ministarstvo, zbog čega je glavnina posla na nama, nakon čega eksplantirani organ preuzima klinika, kaže dr. Karuc.

S obzirom da su javnosti malo poznati detalji ovog postupka, liječnika smo pitali  na koji se način s obitelji komunicira doniranje organa:

– Kada dokažemo moždanu smrt razgovaramo s obitelji. Temeljem zakona RH nama je dozvoljeno uzeti organe, međutim, uvijek pitamo za dozvolu, bilo da se radi o našim ljudima ili o stranim državljanima. Ljudima nije lako kada im kažete da su im umrli suprug ili dijete, a  moraju u roku od pet minuta odlučiti hoće li donirati organe. To su vrlo teške i specifične situacije, ali mi smo ti koji ih moramo pitati. I bez pristanka, naravno, organe ne uzimamo, pojasnio nam je dr. Karuc.

Što reći nakon ovakve priče? Njemu i njegovim kolegama na Odjelu za anesteziologiju i intenzivnu medicinu, te rukovodstvu zadarske bolnice na čelu s dr. Željkom Čulinom, stoga samo možemo reći – svaka čast!