Jadranska magistrala ove godine navršava punih 60 godina. Generacije Hrvata i stranih gostiju njome su putovale prema moru, prolazile kroz kamene gradiće, uz strme nizbrdice i guste šume s pogledom na najljepše more na svijetu. Svi smo se njome barem jednom vozili.
Jadranska magistrala, službeno označena kao D8, dugačka je čak 1006 kilometara, a kroz Hrvatsku prolazi njih 818. Vodi kroz cijelu istočnu obalu Jadrana – od Trsta, preko Istre, Rijeke, Zadra, Splita i Dubrovnika, sve do Ulcinja u Crnoj Gori. Samo u Istri se ne zove D8, nego D66 i D75. Otvorena je 30. svibnja 1965. godine, i do tada Hrvatska nije imala svoju obalnu cestu. Veće zajednice bile su povezane lokalnim cestama, a neki dijelovi obale bili su prometno izolirani. Upravo je Jadranska magistrala pomogla povezati ova odsječena mjesta.
Njena gradnja nije bila laka, s više od 10.000 radnika i oko 300 inženjera uspio se izvršiti ovaj pothvatu. Gradila ju je i vojska, a neki dijelovi pamte se kao mjesta brzine i upornosti, poput mosta Bistrine kod Stona, koji je izgrađen u samo 10 mjeseci. U svojoj ukupnoj dužini, magistrala ima 26 manjih mostova i 13 većih, a ukupna duljina svih mostova preko 30 metara iznosi 3734 metra.
Cesta je široka od 5 do 7 metara, ovisno gdje. Puna je oštrih zavoja i nagiba. Zato ni danas ne trpi gusti promet, i mnogi je smatraju opasnom, ali estetski zadovoljavajućom. Njena važnost nije nestala ni s dolaskom autoceste. Danas je neki nazivaju turističkom cestom, jer njome prolaze oni koji žele vidjeti nešto više prirodnih ljepota.
Također, magistrala je svoju važnost iskazala i tijekom Domovinskog rata, kada su mnogi drugi prometni pravci bili okupirani.