ZADAR MOŽE ŠTO NAPULJ NE MOŽE Najveće “hodogladje” smetišta ikada

Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili
Evo što je Narodni list zabilježio u broju od 11. travnja 1981. Komentar, dragi štioci, prepuštam vama.
– U zadarsku teretnu luku Gaženica početkom ovog tjedna stigao je motorni brod Juba od 5.170 bruto registarskih tona, pod zastavom Somalije, s teretom od 526 tona gnjilih banana dopremljenih iz Mogadisha. Iskrcaj tereta i prijevoz na gradsku deponiju počeo je u ponedjeljak, 6. travnja, kamionima Čistoće…Teret banana bio je namijenjen za Italiju, Napulj. Ispostavilo se, međutim, da su banane, u transportu, sagnjilile, da nisu za jelo, zbog čega bi taj teret samo zagadio okolinu. I tamošnje sanitarne vlasti nisu dozvolile iskrcaj. Zapovjednik broda Luigi Bohm i brodovlasnik iz Genove, odnosno agent broda, potražili su neku drugu luku koja bi bila spremna primiti taj teret. I, našli su je, u Zadru… To su gole činjenice koje potvrđuju da Zadar može što ne može Napulj. Posao s tuđim otpadom vjerojatno se isplatio. Činjenica je međutim i to da je cijeli grad mirisao na banane i da se na gradskoj deponiji ( na fotografiji Nebojše Gunjevića zadarsko smetište danas, op, a.) u utorak 7. ožujka zateklo više zadarskih automobila i naravno priličan broj građana ili mještana okolnih sela koji se pokušali pronaći zdrave banane.
Ovdje je jasno, kako je novinar Narodnog lista pobrkao datume, jer ako je dopremanje bilo u travnju, nisu građani mogli banane grabiti u ožujku. A što je novinar s ovim člankom htio poručiti, molim prosudite sami, kao i o traženju među gnjilim bananama jestive. Nikad u povijesti naše smetište takvu posjetu nije imalo.
P.S.
Pjesnik uvijek ostaje pjesnik ma što pisao ili čime se drugim bavio. Stoga je normalno i očekivano da je nedavna izložba fotografija Tomislava Marijana Bilosnića Simboli Nina poezija u fotografiji iz koje zrači dubina Tomislavove poetske duše. Čestitka veliki meštre.