Dok se dio oporbe iz petnih žila trudi blokirati sve što nije donijeto uz njihov blagoslov, većina gradskih vijećnika pristala je na Erlićev prijedlog proračuna za ovu godinu.
Situacija se zapravo odvijala puno lakše nego se mislilo jer je izvršna vlast prihvatila uvjete oporbe, ali je i oporba u proračun uglavila ono prihvatljivo.
Naime, ovoga puta nije bilo prijedloga o gradnji krematorija ili nekih drugih zahtjeva podnesenih samo zato da bi se bojkotiralo izglasavanje proračuna.
Naprotiv, za divno čudo, sve je teklo puno lakše i nije bilo onih mučnih situacija iz vremena prošlog saziva kada je dio oporbenih vijećnika čak napuštao sastanke s bivšim gradonačelnikom te je Grad mjesecima bio u blokadi.
Bilo je tu puno sujete i s jedne i s druge strane, no Erlić je, mora mu se priznati, pregovore s oporbom odradio jako dobro te – ukoliko se danas proračun usvoji – može sebi upisati ovaj prvi veliki bod.
Sudeći, naime, po onome što smo saznali od oporbe, razgovore s vijećnicima vodio je s puno takta iako je riječ o situacijama u kojima je iznimno teško suzbiti vlatiti ego, još više prikriti interes stranke. No, Erlić je uspio balansirati između interesa HDZ-a i oporbe, pa je na kraju postignut dogovor koji bi Zadar konačno danas trebao dovesti u status gradova koji su nakon lokalnih izbora izglasali proračun.
Što se zapravo dogodilo?
Osim izvjesnih pregovaračkih sposobnosti Erlića, i oporba je shvatila da moraju postići komprimis kako ne bi na sebe još više navukli bijes građana ogorčenih višemjesečnim svađama u Gradskom vijeću.
Svatko s imalo pameti uvidio je da su destrukcije nešto što dovodi do narušavanja njihova rejtinga, ali i javne percepcije o političarima kao onima koji su se opredijelili za politiku konfrontacije. No, to je neinventivan i potrošen imidž kojega pametni političari izbjegavaju jer im se takav stav uvijek osveti na izborima.
Zbog svih ovih razloga moguće je da Zadar danas konačno dobije proračun i da se projekti počnu ostvarivati kako bi građani dobili ono što im je obećano.
A obećano im je jako puno toga…