Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili
– Od čestog bombardiranja puno toga je bilo uništeno i trebalo je popravljati i spasiti što se spasiti moglo. Stalno se ističe samo savezničko bombardiranje 1943. Uredu, jer tad je najviše razrušeno, ali zaboravlja se, da je Zadar prvi put bombardiran još 1941. i čak je talijanska vlada morala nadoknaditi štetu kiparu Ivanu Meštroviću zbog oštećenja nekog njegovog rada, o stradavanjima Zadra za drugog svjetskog rata svjedok Vlado Nikpalj, koji je sve to preživio i u obnovi grada sudjelovao.
– Za bombardiranja 1943. kod nas u Arbanasima manje je granata palo, a najteže su stradali Poluotok i Kalelarga ( na naslovnoj fotografiji, op.a.) , koja je bila potpuno prekopana, pa se od Pet bunara dalje nije smjelo. To stalno bombardiranje Poluotoka, Brodarice i Višnjika, nas je u Arbanasima malo “uspavalo” i iznenadilo, kad je i kod nas počelo padati mnoštvo bombi. Učinjen je veliki pokolj, kad su unutar deset dana bila dva bombardiranja, pa je srušena gotovo cijela bolnica i dio je bolesnika prebačen u Trst, a dio po našim selima. Jedna bomba pogodila je dječji vrtić i mnoga su djeca poginu- la, tako istaknuti zadarski građevinski poduzetnik o poznatim i manje poznatim tragedijama o kojima se nije pisalo.
– Šo se čišćenja i izgradnje tiče, uz dva, tri zatečena napuštena kamiona, najviše smo koristili arbana- ške karove s konjima, dok nismo dobili odnekud i dva kilometra uskih tračnica za vagoncine u koje smo ruševine trpali i odvozili. Češćenje je pomogla naša vojska, također i zarobljeni neprijateljski vojnici i drugi zatvorenici. Njima je to bio tzv. prisilni rad. Trebalo je više od 15 godina, da cijeli Polu- otok očistimo i popravimo.
Vlado Nikpalj ( na portretu) odavno nije više među nama, a za sva vremena ostaje njegovo svjedo- čanstvo o stradavanju i obnavljanju grada, kao i njegov veliki doprinos zadarskom sportu, o čemu drugom zgodom.