RUJAN I ‘ŠPICA’ Zadarski đir, prva jesenska subota, kratki rukavi, dugi pogledi i ritam grada

Prva subota jeseni. Posljednji dan rujna. Zadar na suncu. Dalmacija. Mediteran.

Forum diše mirisom kave, ritmom plesača. Makijato u ruci, sunce na licu. Pogledom se ispijaju i prolaznici.

Kalelarga krcata. Kratki rukavi. Još kraće suknjice, minice djevojaka prkose ‘babljim ljetima’. i nadolazećim zimama. Sunčane naočale na očima, mobiteli u zraku. Selfie za uspomenu. Psići u korak s vlasnicima. Djeca u kolicima koja određuju tempo roditeljima. Torbice u svim veličinama, šudari i Top tenisica, šeširići u svim bojama. Modna pista na otvorenom. Tradicija. Špica…

Na rivi gužva. Brodovi kod mosta. Morske orgulje sviraju svoje, zvuk valova miješa se s galebljim glasima i turističkim jezicima. Foša i Trg vrve, ljudi zastaju, ruku pod ruku. Zaljubljeni pogledi više od riječi. Blondina u crnom. Crnka u plavom. Efektni kontrasti.

Ćakula ide s politike do sporta. Europa i Hrvatska. Košarkaška križaljka. Jusup i uprava. Hajduk i Lokomotiva. Svaka klupa, svaki stol, svaka kavica – mali forum, rebus i rasprava. I beštima, i kontra, i puno smija.

Ma, subota u Zadru ima svoj ritam. Do kraja sporiji od radnog dana, ali do konca konca življi od običnog vikenda. Ritam koraka. Ritam ‘bacanja oka’. Ritam grada u srcu Zadranki i Zadrana.

I sve to je odnekuda uhvatio Arif Sitnica. Fotkao je ritmički, u krupnom, gotovo kao da rima nastaje klikom. Sitnica, a opet velika stvar – pokazati koliko mala subota u Zadru može stati u jedan običan i neobičan kadar. (PL)