U začetku same ideje Narodnog muzeja Zadar o ciklusu izložbi posvećenih povijesti zadarskog sporta, jedna od želja bila nam je da potaknemo i same klubove na istraživanje vlastite povijesti i stavimo im se na raspolaganje kako bi istu na najbolji mogući način prezentirali široj javnosti i tako dodatno promovirali svoje djelovanje.
Zato nam je dosad možda i najveća nagrada priča koju je, potaknut upravo izložbom o povijesti zadarskog rukometa, ispričao Rukometni klub Zadar 1954. U vrijeme postavljanja same izložbe “U mreži vremena”, kustosica Željka Kucelin i suradnici naišli su na jedno sasvim logično pitanje: Gdje je najvrjedniji trofej u povijesti zadarskog rukometa, onaj za viceprvaka Hrvatske iz 1995. godine?
Nakon što su se po prvi put u povijesti plasirali u Prvu ligu, Zadrani su već sljedeće sezone izborili finale protiv tada i sada neprikosnovenog Zagreba. Malo je nedostajalo da u prvoj utakmici u krcatim Mocirama, uz prvi televizijski prijenos uživo iz te dvorane, iznenade tadašnjeg finalista Lige prvaka, koji je na kraju ipak pobijedio rezultatom 20:22. U uzvratu su Zagrepčani bili bolji s 28:20 i osvojili naslov prvaka, a Zadrani su, na krilima tog velikog uspjeha, sljedeće sezone došli do polufinala Kupa EHF-a.
Godinama kasnije nitko se više nije pitao gdje je spomenuti trofej, sve dok u aktivnu potragu, baš nakon izložbe u Providurovoj palači, nije krenuo Josip Šimičević, današnji predsjednik kluba. U jednom trenutku javio se Romano Perinović, legendarni vratar i kapetan tadašnje momčadi Zadra, piše Facebook stranica Povijest zadarskog sporta.
– Našao sam ga u spremištu zamotanog u vrećicu, nisam ni znao da je tu. Kod mene se našao vjerojatno jer sam tih godina bio kapetan, tako da sam preuzeo pehar, a kako je klub često selio prostore, nismo ga imali gdje ostaviti. Drago mi je da je pronađen i da će sada dobiti svoje zasluženo mjesto, jer je to najveći uspjeh u povijesti kluba, rekao je Perinović za Zadarski list.
– Pronalazak ovog pehara i izložba o povijesti zadarskog rukometa odličan su povod za trajnu izložbu što će nam biti cilj, tako da pozivamo sve koji imaju bilo kakve uspomene vezane uz RK Zadar – stare dresove, lopte, fotografije, medalje, dokumente, video materijal ili druge predmete – da nam ih ustupe, kako bismo ih prikupili na jedno mjesto i sačuvali od zaborava. Za povijest, za sadašnjost, za budućnost. Za našu djecu, poručili su iz Mocira.