UMJETNOST, BAŠTINA I SJEĆANJE Jaseničanke dolaze u Zagreb! U Etnografski muzej stižu krpene lutke nastavnice ŠPUD-a

Dobri duh priče o Jaseničankama, koji je već pronašao put do publike preko Velebita, stigao je i u Zagreb. U srijedu, 17. rujna 2025., u 19 sati u Etnografskom muzeju otvara se izložba umjetničkog projekta “Jaseničanke” autorice Bojane Vukojević. Postav ostaje otvoren do 27. rujna i dio je programa gostujućih izložbi Meštrovićeva paviljona u organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika.

Projekt „Jaseničanke“ nastaje od 2023. godine kao plod obiteljskog kreativnog rada koji umjetnica naziva „Baba Roga“. U njegovu središtu su imaginarne žene sela Jasenice podno Velebita, oblikovane prema pričama koje je autorica najprije zapisivala po pripovijedanju svoga djeda, a danas majke, priče koje dobivaju opipljiv oblik u malim krpenim lutkama koje šije autoričina majka, dok ih Bojana Vukojević nadograđuje ilustracijama i arhivira kroz fotografiju na autohtonim lokalitetima. Na taj način nastaje osobita kombinacija vizualnog i tekstualnog pripovijedanja, koja u gledatelju budi sjećanja i priziva slike djetinjstva.

Izložba u Etnografskom muzeju donosi originalne lutke s pripadajućim scenografijama, uz fotografije i videozapise koji čine cjelovitu priču, o čemu smo svojedobno pisali i na našim stranicama.

– Uobičajene seoske priče ispričane kroz lutke poprimaju težinu mita i ponovno uspostavljaju zaboravljeni odnos s baštinom i zavičajem, jačajući osjećaj pripadnosti. Ove su lutke mali svjedoci sjećanja, pretočeni u oblik. U njima se spajaju ruke majki i baka s maštom današnjih umjetnica, pripovijedanje sa slikom i prošlost s budućnošću – zapisala je u predgovoru izložbe povjesničarka umjetnosti Zrinka Brkan Klarin.

Za Bojanu Vukojević „Jaseničanke“ su ne samo izložbeni postav – one su svijet u kojem lutke progovaraju jezikom uspomena, pretvarajući osobne priče u univerzalni narativ o identitetu i pripadnosti.

-Izložbom želim pokazati kako male, zaboravljene priče mogu postati velika sjećanja i kako nas lutke, izrađene rukama naših majki i baka, mogu podsjetiti tko smo i odakle dolazimo –  naglasila je autorica.

Postav u Etnografskom muzeju poziva posjetitelje na mitsko putovanje u selo kakvo je nekoć bilo, otvarajući prostor u kojemu se umjetnost i baština susreću, a osobna uspomena pretvara u kolektivno nasljeđe…

PREDGOVOR IZLOŽBE

Jaseničanke – A di su ti ovce, baba?

Gdje odlaze slike iz naših sjećanja? Kada ih više ne prizivamo, ako ih ne obnavljamo svjesno ili nesvjesno, slike u našim sjećanjima slabe. Gube se kao staze u šumi koje zarastu jer ih nitko više ne gazi. Sve slike, emocije, osobe i priče koji su izgradili naše živote tonu u tihu unutarnju arhivu i podsvijest. Umjetnici im ne dopuštaju da nestanu. Umjetnost djeluje kao most između svjesnog i nesvjesnog, mjesto gdje ono gotovo zaboravljeno dobiva novi oblik i novu snagu. Upravo taj prostor između stvarnog i imaginarnog kroz cijelu ljudsku povijest na najprirodniji način premošćuje upravo – lutka.

Lutke Jaseničanke donose osobnu priču, oživljena sjećanja koja su prokrčila zarasle staze za cijelu zajednicu raseljenih Jaseničana. Autorica izložbe kroz male scene uprizorenih sjećanja govori priču svojih predaka, a prvenstveno svoje majke koja je izradila lutke prema svojim sjećanjima. Proživjevši sretno djetinjstvo u selu na južnim obroncima Velebita, u krškom krajoliku čije kadrove osim velike planine ispunjavaju more i rijeka Zrmanja, Ana Brkić često je o njemu pričala svojoj djeci. Kao djevojčica upijala je slikovite događaje u vrijeme dok je selo Jasenice još bilo puno stanovnika koji su ga ispunjavali autentičnim životnim pričama. Njezin otac, mjesni učitelj i majka, švelja, živjeli su preko puta stare seoske škole, u središtu sela, te je kod njih uvijek bilo vrlo živo. Taj koloplet uspomena njena kći kroz ovaj umjetnički projekt oblikuje u trodimenzionalni fotoalbum u kojem sedamdesetak izloženih lutki predstavlja otjelovljenje ljudi, posebno žena iz jednog malog mjesta podno velike planine, a koje imaju gotovo mističnu snagu da nam pobude maštu i prenesu nas na obronke Velebita, na visoravni i u centar sela, pred crkvu i do gusterne, na proplanke i obalu Novigradskog mora. Pred nama su baštinske lutke koje predstavljaju iskrenu i izvornu poeziju koja živopisno dočarava nekadašnji život pod Velebitom, u selu Jasenice.

Bojana Vukojević idejna je začetnica koncepta Jaseničanki i autorica umjetničkog projekta čiji su kreativni procesi započeli pripovijedanjem nekoć djeda, pa majke, nastavili se majčinom izradom lutki i odjeće, bratovom izradom predmeta i pomagala, nakon čega Bojana lutkama oslikava lica i fotografira ih u scenografiji izvornog pejzaža sela te zaokružuje priču pripovjedačkim tekstovima koji donose dramatizaciju. Jaseničanke, dakle, nastaju složnim radom dijela obitelji koji razumije snagu ljepote baštine, a ta malena skupina sebe naziva kreativnim timom Baba Roga.

Ove male ručno rađene tekstilne lutke, višestruko su vrijedni radovi. Osim svoje umjetničke vrijednosti nose i etnološku vrijednost koju im pridodaje odjeća koju nose, frizure te predmeti i atributi koje drže u rukama. Odjeća na lutkama predstavlja do detalja rekreirane nošnje jaseničkih žena, u svim izvornim elementima i materijalima. Od početka projekta o Jaseničankama, pokazao se značajnim i njihov društveni značaj, posebno za gledatelje koji porijeklom dolaze iz sela s podvelebitskog i bukovičkog područja. Ovaj u početku mali projekt uspio je ostvariti veliki značaj pruživši im utjelovljene oblike za gotovo iščezla sjećanja. Osnažen je kulturni identitet zajednice raseljenih stanovnika ovih ruralnih krajeva i pokrenut proces obnove njegovih sjećanja i kulturne baštine.

Lutke kao predmet prate čovjeka kroz povijest svih kultura koje su ikada postojale. Pojavljuju se na samom pragu svjetskih civilizacija, a njihov je značaj u tome što predstavljaju personifikaciju, simbol i ideju višeg, idealnog ili drugačijeg svijeta. Lutka je jedna od najprivlačnijih i najvažnijih igračaka u djetinjstvu svakog pojedinca. Ona nas potiče na prelazak iz stvarnog u imaginarni svijet. Iako važna i sveprisutna u djetinjstvu svakoga od nas, danas ih u umjetnosti i primijenjenoj umjetnosti rijetko susrećemo, pojavljuju se izuzetno kao dio kazališne umjetnosti. Zapažajući jedinstvenost medija u kojem se izražava ovaj kreativni tim, ne treba zaboraviti da članovi Baba Roge dolaze iz Zadra, grada u kojem lutkarstvo ima poseban status. Zasluge za visoke umjetničke uspjehe Kazališta lutaka Zadar zaslužuje i umjetnik Luko Paljetak koji je niz godina bio glumac, dramaturg i redatelj zadarskih lutkara i koji je o lutki rekao: „Lutki je potrebna svaka pohvala. Lutke su sve izdržale. Lutke će sve izdržati. Lutke sve podnose, pogotovo u doba visokih drama vremena. Lutke iz dana u dan nude svoje istinske bajkovite svjetove kao stvarni uzorak, suprotstavljajući ga onim lažnim, uvijek široko nuđenim. Lutke rade za svjetlost, za radost dječjih osmijeha koji i njih ozare u trenutku savršenog spoja života – bajke i bajke – života.“

Nazivom izložbe „A di su ti ovce, baba?“ uvučeni smo u dramski zaplet priče i potragu koja nas vodi kroz selo i okolicu. Kroz prostor i događaje u selu vodi nas Baba, najvažnija od lutki Jaseničanki. Ova odlučna, ali melankolična Baba prolazi seoskim putevima i okolnim stazama tragajući za svojim ovcama, simbolizirajući pritom potragu za vremenom kada je selo bilo ispunjeno životom. Njezina potraga postaje mitsko putovanje prošlim vremenima, pogled u selo kakvo je nekada bilo, podsjećajući nas pritom na Priče iz davnine i lik stare Majke kojoj je u Šumi Striborovoj bio dan pogled u selo njezine mladosti.

Gdje odlaze slike iz naših sjećanja? Možda upravo tamo gdje nastaju lutke kao što su Jaseničanke – u ruke koje pamte djetinjstvo, u niti koje nose boje zavičaja, u priče koje sjećanja čuvaju. Priča o Jaseničankama priča je o čuvanju identiteta. Uobičajene seoske priče ispričane kroz lutke poprimaju težinu mita i ponovno uspostavljaju zaboravljeni odnos s baštinom i zavičajem, jačajući osjećaj pripadnosti. Ove su lutke mali svjedoci sjećanja, pretočeni u oblik. U njima se spajaju ruke majki i baka s maštom današnjih umjetnica, pripovijedanje sa slikom i prošlost s budućnošću – Zrinka Brkan Klarin.

BOJANA VUKOJEVIĆ- BIOGRAFIJA: 

Bojana Vukojević rođena je u Zadru 1979. Zvanje profesora likovne kulture stekla je 2007. na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, s užom specijalizacijom u slikarstvu, a od 2009. godine radi kao nastavnik stručnih predmeta u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna Zadar.

Kroz svoj umjetnički razvoj bila je u doticaju s različitim umjetničkim praksama, a svoj autorski umjetnički rad prikazala je dosad kroz više skupnih izložbi te nekoliko samostalnih, od kojih je najzapaženija bila izložba intimnih portreta i minijatura kukaca pod nazivom „Starosjedioci… i njima je Božić“. Aktivno se bavi stvaralaštvom u području ilustracije, slikarstva i umjetničke instalacije, a za online pop-kulturni magazin „Perkatonic“ predstavlja vizualne priče i piše umjetničke osvrte…

Umjetnički projekt „Jaseničanke“ pokreće 2023. godine i u sklopu rada u kreativnom timu Baba Roga sudjeluje u stvaranju, promociji i izlaganju originalnih baštinskih lutaka i pripadajućih priča i zapisa, promičući materijalnu i nematerijalnu baštinu podvelebitskog kraja.

Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 2008.  (PL)