ZADARSKI PARKOVI (1) Perivoj kraljice Jelene Madijevke: podigao ga je barun Welden, a u njemu je uživao i car Franjo Josip

U prebogatoj kulturno-turističkoj baštini Zadra, parkovi grada su – složit će se vjerojatno mnogi – nepravedno zanemareni kada su u pitanju mjesta pamćenja ovoga grada. Iako tradicija podizanja parkova u Zadru seže još u rimsko doba, dakle u same početke njegove urbanizacije, taj dio njegove bogate baštine zaslužuje istaknutije mjesto u turističkoj ponudi.

Zadarski parkovi nisu samo zelene oaze koje pružaju mir i odmor putnicima namjernicima, nego svaki od njih ima vlastitu priču koja nas uvodi u bizarne kutke kulturne povijesti grada.

Krenimo, stoga, od onog najstarijeg – Perivoja kraljice Jelene Madijevke. Ovaj najstariji zadarski perivoj u koji se ulazi s Trga pet bunara, otvoren je davne 1829. godine, u doba romantizma, zahvaljujući tadašnjem vojnom upravitelju grada, barunu Franz Ludwig von Weldenu. Srećom, iako vojnik, Welden je bio pasionirani botaničar, opčinjen dalmatinskom florom, pa je po vlastitim zamislima dao podići ovaj veličanstveni “rajski kutak” i dao ga Zadranima na uživanje pod imenom Gradski perivoj. Još je jedna sretna okolnost išla na ruku prvom zadarskom perivoju. Naime, u to vrijeme samo je vojni upravitelj Welden mogao donijeti takvu odluku jer je perivoj podignut na najvećem bastionu zadarske utvrde, iako su bastioni bili vojni objekti. Eto, da ovaj profesionalni vojnik nije istodobno bio i strastveni ljubitelj flore, povijest ovoga parka izgledala bi zasigurno bitno drugačije – ako bi se uopće dogodila.

Barun Welden bio je Bavarac koji se zaljubio u ovaj dio Jadrana i dok je živio u Zadru botanički je istražio gotovo cijelu Dalmaciju i Crnogorsko primorje, pri čemu je čak otkrio neke nove vrste. U jednom svom pismu napisao je kako je u Zadru uspio ostvariti davni san o izgradnji perivoja za javnost, a još k tome posvećenog flori Dalmacije koju je toliko zavolio.

Unutar perivoja Welden je podigao veliki kamenjar mediteranskog bilja koji je nažalost uništen krajem 19. stoljeća. Zadrani su u to doba ovaj perivoj doživljavali posebno atraktivnim dijelom grada i zbog objekata smještenih u njemu kao što su maurska kavana, kineska pagoda, grčki hram, eksedra, ledana, obelisk, umjetna špilja i sl. – koji su arhitekturom podsjećali na kuture dalekih krajeva, što je inače bilo obilježje romantizma. Treba samo zamisliti to vrijeme kada nije bilo struje i tekuće vode, pa se led donesen s Velebita čuvao u podzemnoj ledani da bi služio za hlađenje pića i hrane koja se nudila u maurskoj kavani i drugim objektima perivoja u kojem su uživali Zadrani toga doba.

U maurskoj kavani mogao se, recimo, naručiti napitak “od arapske leće”, odnosno kava koja je predstavljala veliki novitet Zadranima toga doba. Nudio se gostima i sorbet, tj. voćni sladoled napravljen od leda iz ledane. Vikendima je u perivoju svirala glazba, izvodili su se igrokazi i razne sportske egzibicije poput dizanja balonom ili pokazivanja snage.

U to doba u Zadru nije bilo muzeja pa je ovaj perivoj bio zapravo muzej na otvorenom gdje su po njemu bile razmještene biste i kipovi, a stolovi i klupe u perivoju bili su složeni od kapitela, stupova i drugih ulomaka.

Dok šetate ili na nekoj od klupa u perivoju otpuštate svoje misli, znajte da je u tom istom perivoju uživao i car Franjo Josip. U povodu njegova dolaska u Zadar, na vrhu brežuljka izgrađena je još jedna kineska pagoda šesterokutnog oblika na tri etaže, sa savinutim “kineskim” krovom. Tom prigodom, kao poklon caru, snimljen je album fotografija značajnih objekata i spomenika Zadra, a čak dvije fotografije prikazuju baš ovaj perivoj. Na njima se lijepo vide pagoda, hramić, umjetna špilja, kamenjar, te sam ulaz u perivoj koji je godine 1893. preuređen i takav je sačuvan do danas.

Zadar je ovaj perivoj dobio još dok je bio grad-tvrđava, u doba kada se nakon povečerja više nije smjelo izlaziti iz grada. Zato je taj perivoj punih 40 godina bio neka vrsta balkona grada s kojega se pružao divan pogled prema moru i okolišu i u kojemu su građani, uz neodoljivi miris mediteranske flore, uživali u brojnim događanjima.

Danas je perivoj privlačna zelena oaza koju pohode roditelji s djecom, rekreativci, mladi parovi u potrazi za romantičnim pogledom na more, turisti iz cijeloga svijeta…

Sve njih dočekuje kameni uklesani natpis dobrodošlice sačuvan do danas, s datumom otvaranja perivoja: “WILLKOMMEN DEN 16 SEPT 1829”.

Priča o ovom perivoju je priča o trajnoj ljubavi Zadra i jednog Bavarca koji je živio u njemu ostavivši neizbrisiv trag – baruna Weldena kojemu su građani iz zahvalnosti još 1844. sagradili malu umjetnu špilju sa spomenikom od mramora na kojem je uklesan i pozlaćen natpis na latinskom jeziku – akrostih čija početna slova daju Weldenovo ime: “Venturis Eximius Largitor Diadorensis Elysii Notescat – MDCCCXLIV (“Oni koji dođu u perivoj neka znaju kako je za ovo zaslužan proširitelj zadarskih Elizejskih poljana – Welden – 1844.”).

U sljedećem broju donosimo priču o Parku Vladimira Nazora.

Sadržaj nastao u suradnji s Turističkom zajednicom Grada Zadra