BLAMAŽA Nitko neće u promatrače!? Šime Erlić nije uspio prodati iluziju o transparentnosti

Iako je “transparentnost” bila jedna od najkurentnijih parola u kampanji novopečenog zadarskog gradonačelnika, svoju prvu javnu blamažu i promašaj Šime Erlić je zabilježio upravo na toj paroli.

Objavio je natječaj da se građani jave kao “promatrači” u postupcima zapošljavanja u gradskim tvrtkama i gradskim službama. Štoviše, ponudio im je naknadu od 150 eura. K tome, buduće je “promatrače” unaprijed počastio epitetom “ušiju i očiju javnosti”. Pohvalio se da je Zadar prvi u Hrvatskoj koji uvodi tu inovaciju, uložio je vremena i novaca u kampanju s porukama “nema više preko veze”…

I, što se dogodilo? Tresla se brda, rodio se miš. Nitko se nije javio na taj natječaj! Koja blamaža! Nitko se nije upecao na Erlićev apel “Budi dio reforme javne uprave”, niti na  ponuđenih 150 eura po natječaju.

Gradonačelnik je morao ponoviti natječaj i na svom FB profilu dodatno mortivirati građane da se jave. Ispalo je da nitko ne mari za ovu ingenioznu bravuru koja je trebala fascinirati javnost najavom povijesnog iskoraka lokalne vlasti u – svijet transparentnosti.

Činjenica da se na jedan takav natječaj nitko nije javio, bez obzira što se radi o suštinski i egzistencijalno marginalnom, ali simbolički vrlo indikativnom natječaju – govori o moralnom ispitu vjerodostojnosti gradonačelnika Erlića na kojemu je nažalost – pao!

Jednostavno, taj nesretni epilog natječaja pokazao je da nitko ne vjeruje u iskrene nemjere o transparentnosti gradonačelnika koji je u rekordnom roku nakon dolaska na vlast već zabilježio jedan natječaj preko kojega je za pročelnicu njegova ureda izabrana osoba za koju su gotovo svi mediji i politička javnost unaprijed (!) znali da će biti upravo ona izabrana na tu dužnost. Dakle, znalo se unaprijed (!) da će baš ta osoba najbolje riješiti test, da će zatim upravo ta osoba pokazati najbolje reference na eliminacijskom intervjuu i da će upravo ta osoba imati “najbolji” životopis. Tako je i bilo! Osoba za koju je “pola grada” znalo da će biti njegova pročelnica ureda još i prije nego što je uopće završio rok za predaju molbi na taj natječaj, izabrana je nakon formalne proceduralne predstave na to privlačno radno mjesto. Baš onako kako se unaprijed i znalo. Dakle, nije moglo biti “transparentnije” – pa cijela javnost je to znala!

A Šime Erlić se čudi zašto se pola grada čudi. Kada su ga na sjednici Gradskog vijeća oporbeni vijećnici upitali za taj slučaj, on je i ne trepnuvši izišao na govornicu i sve objasnio riječima: Da, to je bio najtransparentniji javni natječaj i sve je bilo po zakonu. Vau, koja originalnost u tumačenju! I pokojni Milan Bandić bi mu pozavidio.

Dakle, Šimi Erliću apsolutno ništa nije čudno u vezi s tim natječajem, ali se zato čudi kako se na natječaj o “promatračima” javnih natječaja nitko ne javlja!?

Pa, ako je natječaj u kojem je “pola grada” znalo koga će on izabrati za pročelnika svog ureda, za njega primjer najtransparentnijeg natječaja, neka onda jednostavno nastavi tako “najtransparentnije” zapošljavati i dalje. Kojeg će mu vraga “promatrači” za koje je ionako unaprijed određeno da nemaju nikakvog utjecaja ni ovlasti nego samo da “promatraju”. Drugim riječima, da glume fikus i da osobnim ugledom, imenom i prezimenom prodaju javnosti Erlićevu iluziju o navodnoj “transparentnosti”.

Što sada preostaje Erliću? Da preko stranke pod svaku cijenu nađe što više “nestranačkih” koji će formalno zadovoljiti uvjete natječaja i u miru Božjem – “promatrati” njegove natječaje.