Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili
U osmogodišnjoj bio je dobar matematičar i otac ga je upisao u gimnaziju, u matematički smjer. Na polugodištu prvog razreda reče ocu:
– Nema nikakvih problema da tu školu završim, ali ja sebe ne vidim u tomu, nego u jedrenju. Nastavim li ovdje, za jedrenje neću imati dovoljno vremena. Upiši me negdje drugdje.
Upisan je u tehničku školu, koju je bez problema uspješno završio. Manje od deset godina kasnije postao je jedan od najboljih skipera u svijetu, posebice u match race jedrenju. Riječ je o našem sugrađaninu Tomislavu Bašiću ( na presliku fotografije u svom elementu, op.a.), koji je već s manje od 15 godina znao što u životu hoće i za što je predodređen. O njegovim jedriličarskih pothvatima zna svatko tko je jedrenje iole pratio, ili bar kroz novine saznavao. Ipak naglašavam, kako je između ostalih uspjeha, pobjedio i tad najvećeg među najvećima u tom sportu Crisa Dichsona, a o njegovu fenomenu evo i potvrde još jednog velikana Petere Gilmourea ( i njega je pobjeđivao) koji je još 1999. potvrdio, kako je Tomislavova dječačka spoznaja bila točna.
– Taj momak je budućnost svjetskog jedrenja. Za nekoliko godina bit će ga vraški teško dobiti.
Tako je i bilo. Osim o njegovu jedrenju, ovdje želim ukazati i na širinu Tomine darovitosti. Bio je vrhunski penjač uz strme stijene, kao i uz umjetne, i pred svaku regatu pripremao se penjući se uz poznati Anića kuk na Velebitu.Darovitost je pokazivao također za crtanje i pisanje. Odličan je grafičar, posebice portretist, a što mu i pisanje od ruke ide, nekako je logično, kao nasljeđe od oca Stanka poznatog novinara i književnika, kojemu najbolje želje nakon uspješnog povratka u dobro.