NAŠA ZADARSKA ŠPICA Tamo gdje se jesen nosi u kratkim rukavima, a subotnja šetnja nije samo šetnja

Subotnje prijepodne, podne i posljepodne na potezu od Foše do Donata, preko Branimira i Pet bunara, pa natrag, nikad nije samo obična šetnja – to je događaj, to je izložba, to je društveni fenomen, ponekad i spektakl. A kada kroz objektiv Arifa Sitnice zavirimo u pedesetak kadrova radnog naslova “Zadarska špica”, postaje jasno da grad i dalje nosi ljeto kao da mu nitko nije rekao da je listopad već debelo zakucao na vrata.

Sunce udara ravno s neba, ljudi ga upijaju kao da je srpanj, a ne jesen koja se uvelike zahuktala. Forumu ne treba scenograf – kavice se same serviraju u pravom ritmu, razgovori teku glatko, a osmijeh je očito “dress code” dana. Kalelarga – točno onako kako je i zamišljena – živa, bučna, prepuna. Na svakom koraku netko nekoga sretne, netko se javi, netko zastane, priča se sve – od uobičajenih ćakula do ozbiljnih rasprava o stanju u politici i sportskim klubovima. I košarka i nogomet, naravno, svi su stručnjaci, svi imaju mišljenje, deseci znanstvenika, Top analitičara, vrhunskih trenera, stotinu i nešto izbornika. Dalmacija. Hrvatska.

Most, riva, Muraj – svugdje isti prizor: šetači, turisti, lokalci, psi na povodcima, bicikle koje se više guraju nego voze, kako uostalom i treba, djeca u kolicima, stari znanci u điru, i naravno – nezaobilazni selfie nomada sa svih strana planeta. Parovi zaljubljeno poziraju ispred brodica koje lagano paraju površinu mora kao da imaju beskrajno vremena. Na Zoranića gužva, na Narodnom trgu tražilo se mjesto više, katriga, širom otvarao suncobran. Tržnica puna boja, mirisa, ljudi i – karaktera.

I dok kontinentalci već vade jakne iz ormara, Zadar se još kupa. Doslovno. Na Kolovarima i Boriku, kupaći kostimi, ručnici, i more koje izgleda kao da se inati ciklonama anticiklonama. A možda se samo ne da oprostiti s plivačicama i plivačima.

Foto – galerija sve to u objektivu hvata i prenosi nam s lakoćom i šarmom – kako samo ona zna. Ne propušta detalj: smijeh, sunčane naočale na vrhu glave, espresso i makijato koji čekaju svoj red za gutljaj, najlonsku vrećicu, torbicu, ruksak, šeširić, šudar, osti ribolova, slušalice na ušima, i onu nevidljivu, ali stvarnu poveznicu između ljudi i grada Mediterana. Jer Zadar, kad mu je špica, nije samo kulisa – on je glavni lik životnog filma.

Ako niste bili tamo, ove fotke će vam to itekako nadoknaditi. A ako jeste – tko zna, možda ste i vi u kadru, na slikici i slikicama. I možda se baš vi smijete, u kratkim rukavima, sa suncem u očima, dok traje ta jedinstvena brza zadarska subota u kojoj je samo jesen zakasnila… (PL)