NEKAD SIMBOL GRADA Publike i atmosfere nema – tko je ugasio svjetlo u KK Zadar?

U dvorani koja nosi ime po velikanu svjetske košarke Krešimiru Ćosiću, jednoj od najvećih košarkaških legendi u povijesti, često odjekuje – praznina.

KK Zadar, klub s više od pola stoljeća bogate povijesti, Klub koji je iznjedrio legende, punio naslovnice i stvarao mitove, danas pred svojim očima gleda najveći poraz – prazne stolice. Ne na temelju rezultata, nego na temelju – odnosa prema vlastitom gradu i navijačima.

Zadar je košarkaški grad – to je rečenica koju čujemo gotovo refleksno, kao da je uklesana u kamenu. Ali brojke su neumoljive. Utakmice u Prvenstvu Hrvatske privlače tek nekoliko stotina gledatelja, u dvorani kapaciteta gotovo 9.000 mjesta – to izgleda sablasno.

Tek treba vidjeti brojke u ABA ligi. U regionalnoj ligi je posebna priča s takozvanim “derbi navijačima” – koji se pokažu na utakmicama protiv Partizana i Crvene zvezde tek da se uslikaju i naprave selfie. Mnogi od njih ne znaju ni što je dvokorak u košarci.

Razlozi? Ima ih više, ali svi se svode na jedno – raskid povjerenja. KK Zadar danas “ne priča” sa svojom publikom. A kad nema priče, nema ni emocije. Komunikacija je svedena na suhoparne najave, objavama na službenim klupskim mrežama i neuvjerljivim pokušajima “povezivanja”.

Grad koji je nekad bio poznat po fanatizmu i tribinama koje “nose”, danas ima publiku koja ne zna kad je sljedeća domaća utakmica. Nije problem u ljudima – problem je što im Klub ne daje razlog da dođu.

Dvorana ne nudi doživljaj. Nema posebne rasvjete prije utakmice, nema interakcije s publikom, nema nagradnih igara, glazba koja se pušta u Krešinom domu u pauzama je jednolična, a animacija gotovo nepostojeća. Zadar se ponaša kao da je 1995., a ne 2025. godina.

Tko je kriv? Kriv je – Klub. Kriv je zbog manjka vizije organizacije, a posebno manjka marketinga. Kriv je što politika vedri i oblači u KK Zadar, što je Nadzorni odbor produžena ruka politike. Što ne prihvaća kritiku onda kada je potrebno…

S Krešom, Pinom i svima ostalima – Zadar je izgradio košarkašku dušu. Ali slava prošlosti ne može nositi Klub zauvijek. Mlade generacije nemaju priču s kojom se mogu poistovjetiti. I ako Klub to hitno ne promijeni, rizik nije samo prazan Višnjik, nego i – zaborav.

Koliko god ružno zvučalo, KK Zadar danas ne liči na Klub koji je nekada igrao u Europi. Niti na Klub kojem su gradili pjesme, skandirali iz brodova, zbog kojeg se bježalo s nastave da se može u Jazine navečer. Danas je to Klub koji se ponaša kao zatvoreni sustav – s podobnim novinarima, direktorima bez ideja kako dovesti nove sponzore, i sve češće – bez gledatelja.

Dugogodišnja priča kako je “Zadar košarkaški grad“ više zvuči kao alibi, nego istina. Ako jest – gdje su svi ti ljudi sinoć bili dok je Zadar igrao protiv Kvarnera pred samo 600 gledatelja? Problem nije u ljudima, već u Klubu koji ih je gurnuo van, koji ne zna privući vlastite navijače.

KK Zadar treba ljude s idejama i s vizijom. Treba otvoriti vrata i pitati navijače što žele – odgovorni u Klubu trebaju priznati da nešto ne štima. Treba se pokrenuti – i izvan parketa jer kad tribine utihnu, nema više onog što je činilo Zadar drugačijim.

Možda još nije kasno. Ali već je – sramotno tiho.