Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
Dođete li ujutro ranije na Punta Bajlo, bar prije devet sati, naći ćete ga kako pedantno čisti okoliš mnogima omiljene kavane na jednom od najljepših mjesta uz gradsku obalu. Kavana za goste otvara se u 9 i dok posjetitelji nestrpljivo čekaju svoju svakodnevnu naviku – kavicu, makijato, kapučino, on je udubljen u svoj posao.
Sve mora biti čisto kao u crkvi. Ni jedan papirić ne smije ostati, a o čikovima da i ne govorim. “Ovo ovdje je raj zemaljski i zato tako treba biti”, kaže.
Prvi sam ga put susreo prije deset godina kad sam i ja bio ranoranilac, dolazio na teracu kafića tik iznad mora i tu pisao i uživao. On bi mi jedan stol i stolicu prve uredio i onda dalje svojim poslom. Jednom sam došao ranije nego inače i začudio se što ga ne vidim kako čisti, a kad mi on s visine:
“Evo sad ću ja, profesore. Imam još samo desetak”.
Pogledam prema nebu i zateknem ga kako priložena fotografija svjedoči. Svakog dana, bilo to ljeti ili zimi, on svoju jutarnju vježbu prvu odradi. A čini to, reče, pedeset puta uzastopno i to samo rukama , a bez pomoći nogu. Možete li zamisliti kakva je to snaga i tijela i uma? Pokušajte, pa ćete vidjeti. Fenomen nije samo po takvom penjanju uz konop, nego što to čini zimi u samoj laganoj majici, a ostali dio godine do pojasa gol. Tako i čisti. Kad sam ga prije nekoliko dana opet posjetio, već je zagazio u 50. Nije više ” u cvijetu mladosti “, ali to mu ne smeta. I dalje sve čini što je i pred deset godina radio.
“Ni za kakav drugi posao ovaj ne bih mijenjao. Za mene je kao stvoren. Radim što volim, zdravlje me dobro služi, a što bi čovjek još drugo u životu trebao željeti”?
Vjerujem, kako će i za sljedećih deset godina opet biti tu i raditi što danas radi. Svi ga gosti i posjetitelji Punte vole i poštuju i nitko ga ne zove imenom i prezimenom. Za svih je on samo Rajo.
Privitak
“OZVINI PIJATELU”
Dago mamuna, j…ti zenu pa kad bih odglumio kako sam se naljutio, on bi se odmah ispravio Ozvini pijatelu, Daj pet. Tako svakodnevno, a na nogometu u Stanovima: Jakove minjaj i na košarci u Jazinama: Ko dobio ,Mi, Zdene, A oni? U utorak je na Gradskom groblju ukopan Zdenko Kuman, omiljeni zadarski oriđinal, dobri duh grada, koji je svojim specifičnim govorenjem i ponašanjem uljepšavao našu svakodnevnicu. Njegovi sugrađani su ga lijepo ispratili – pjesmama Dite zadarsko i Kalelarga. Zdene je mrzio kišu, a kišilo je. I nebo je za njim plakalo.