SUBOTA NA VIŠNJIKU Uoči edukacije u Zadru dr. sc. Pero Kuterovac: „Trener mora naučiti dijete da voli put, a ne samo cilj“

Zadar će u subotu, 25. listopada, biti domaćin stručnog usavršavanja za trenere, sportske djelatnike i sportaše, koje organizira Centar za istraživanja i razvoj vrhunske sportske pripreme (CIRSP) pri Hrvatskom olimpijskom odboru u suradnji s Udrugom kondicijskih trenera Zadarske županije (UKTZZ).

Program će se održati na Višnjiku, od 11 do 15 sati, na dvije lokacije u Press centru Dvorane Krešimira Ćosića te u gimnastičkoj dvorani.

Sudjelovanje je besplatno, a prijave se zaprimaju putem poveznice https://bit.ly/trening2025

Predavači su dr. sc. Pero Kuterovac, jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka za kondicijsku pripremu i dugogodišnji suradnik brojnih olimpijaca, te mag. cin. Marko Sutlović, zadarski trener i osnivač Gimnastičkog kluba Salto, koji će govoriti o primjeni gimnastičkih principa u kondicijskom treningu.

Kuterovac će na Višnjiku održati predavanje pod nazivom „Od djeteta do vrhunskog sportaša“, u kojem će govoriti o važnosti dugoročnog planiranja razvoja mladih sportaša, ulozi igre, raznolikosti pokreta i karaktera u formiranju budućih šampiona.

Uoči predavanja, otkrio je svoje viđenje današnjeg sportskog sustava i izazova s kojima se treneri i djeca susreću.

Kako gledam na današnji trening mladih sportaša?

Nažalost, danas sve češće vidimo preranu specijalizaciju. Djeca se usmjeravaju na jedan sport i često jednu poziciju već u ranoj dobi. Time gube ono što je temelj svakog uspješnog sportaša, široku bazu motoričkih vještina i koordinacije, koja se gradi kroz igru, raznolikost i kretanje. Drugi problem je fokus na rezultat umjesto na razvoj. Umjesto da učimo djecu procesu, radu i strpljenju, previše se naglasak stavlja na pobjedu i statistiku. A rezultat bi trebao biti posljedica rada i napretka, ne cilj sam po sebi.

Imamo i previše utakmica, a premalo kvalitetnog treninga, pa djeca stalno “troše” energiju, ali ne grade temelje. Uz to, selekcija postaje sve slabija, kriteriji često nisu stručni, već emocionalni ili organizacijski, zbog čega gubimo puno djece koja bi, uz pravilan pristup, mogla postati vrhunski sportaši. Današnja djeca odrastaju u drugačijem svijetu. Više vremena provode uz ekrane, manje se spontano kreću i često im je koncentracija kraća. Zato treneri moraju biti kreativniji, strpljiviji i bolji motivatori nego ikad prije. Trening mora biti zanimljiv, dinamičan i smislen – da djeca osjete radost kretanja i da požele napredovati, a ne da dolaze iz obaveze.

Fokus modernog trenera trebao bi biti na razvoju osnovnih motoričkih sposobnosti, igri i raznolikosti pokreta u mlađim uzrastima, odgoju kroz sport te na izgradnji karaktera i navika koje traju cijeli život. I možda najvažnije — trener mora naučiti dijete da voli put, a ne samo cilj. Jer sport nije sprint, nego maraton u kojem pobjeđuju oni koji ostanu dosljedni, znatiželjni i strpljivi. Kako volim reći djeci: “Ne moraš danas biti najbolji – ali moraš danas biti bolji nego jučer.” To je pravi smisao treninga i razvoja.

Gdje smo mi danas u odnosu na Europu i svijet u sustavima rada s mladima?

– Iskreno, zaostajemo, ali ne zbog nedostatka talenta, već zbog nedostatka sustava, kontinuiteta i zajedničke vizije. Hrvatska ima iznimno nadarene sportaše i trenere, ali naš rad s mladima još uvijek previše ovisi o entuzijazmu pojedinaca, a premalo o jasno postavljenim strukturama i podršci.

U mnogim europskim zemljama razvoj mladih sportaša je sustavno planiran, postoje definirane faze, jasni ciljevi, edukacija trenera i povezanost između klubova, škola i saveza. Kod nas to još nije u potpunosti povezano. Previše se naglasak stavlja na natjecanja i rezultat, a premalo na proces i razvoj. Također, nedostaje interdisciplinarni pristup – suradnja između kondicijskih trenera, stručnjaka za prehranu, psihologa i sportskih pedagoga mora postati standard, a ne iznimka. Ali ono što me veseli je da imamo znanje, volju i iskustvo i kad bismo to povezali u sustav, Hrvatska bi mogla biti primjer mnogima. Jer istina je jednostavna, talent nas može dovesti do pobjede u mladosti, ali samo sustavan rad, disciplina i ljubav prema procesu mogu nas dovesti do vrhunskog sportaša. I zato, ako želimo uhvatiti korak sa svijetom, moramo promijeniti mentalitet – od traženja talenta do stvaranja uvjeta u kojima svaki talent ima šansu da se razvije. Kako volim reći trenerima i mladima: „Talent je početak, ali rad i karakter su ono što odlučuje tko će doći do kraja puta.“

Što sudionici mogu očekivati na Vašem predavanju u Zadru?

– U subotu ću održati predavanje pod nazivom “Od djeteta do vrhunskog sportaša”, posvećeno jednom od najvažnijih, ali često zanemarenih aspekata sporta – dugoročnom razvoju mladog sportaša. Govorit ćemo o tome kako planirati i usmjeravati razvoj djeteta kroz dugoročni proces (LTAD), o važnosti razumijevanja senzitivnih faza rasta i sazrijevanja te o ulozi kinezioloških sadržaja u razvoju mozga i motoričke inteligencije. Poseban naglasak bit će na tome kako kroz igru i pravilno programiran trening razvijati sposobnosti, karakter i navike koje traju cijeli život. Dotaknut ćemo se i teme selekcije, kako prepoznati istinski potencijal, ali i kako ne pogriješiti s preranom specijalizacijom i forsiranjem rezultata. Jer najbolji trener nije onaj koji u dječjim kategorijama osvoji najviše medalja, nego onaj koji iz svakog sportaša izvuče maksimum – fizički, mentalno i ljudski. Naš posao nije samo stvarati rezultate, nego stvarati zdrave, odgovorne i sretne ljude kroz sport. Sport nije sprint nego proces i putovanje, a zadaća nas trenera je naučiti dijete kako uživati u tom putu i iz njega izrasti u boljeg sportaša i boljeg čovjeka.