ZADAR NE ŠUTI VEĆ UPOZORAVA Oliver Bosnić i ‘Festina Lente’: Promijenite stazu Zagrebačkog maratona!

Zagrebački maraton trebao je biti slavlje trčanja, sportski spektakl i dokaz da glavni grad zna organizirati događaj na europskoj razini. Umjesto toga, ostao je dojam velike gužve, kaosa i pomalo neugodnih prizora s televizijskog prijenosa. I dok većina šuti u duhu „nezamjeranja“, jedan je čovjek odlučio reći ono što mnogi misle, ali rijetko tko izgovori naglas.

„Stazu treba promijeniti!“ poručio je Oliver Bosnić, poznati zadarski maratonac i član Maraton kluba Festina Lente iz Zadra. Njegova objava na društvenim mrežama, iako pisana bez rukavica, zapravo je precizan i argumentiran vapaj za boljim promišljanjem u organizaciji utrka. „Ne bih bio ja kad ne bih prigovorio“, kaže Bosnić, „i to ne samo prigovorio, nego izdijelio svima po zaslugama.“

Jer, kako pojašnjava, maraton nije samo trčanje — to je kompleksna, psihofizička igra u kojoj svaka sekunda i svaki korak imaju smisao. Na ultri se ne smiješ zaletjeti, na polumaratonu znaš da možeš riskirati jer je kraće, ali maraton je, kaže, „za.eban — nit vamo, nit tamo“. Moraš biti racionalan, štedjeti energiju, kontrolirati svaki pokret. I onda, nakon tridesetog kilometra, kad se tijelo bori za svaku stotinku, dočeka te – gužva.

Bosnić opisuje apsurdnu situaciju u kojoj vodeći maratonci moraju zaobilaziti trkače koji su deset kilometara iza njih, ili one koji završavaju polumaraton. „Probijaš se kroz zid trkača koji trče šest minuta po kilometru, dok ti ideš ispod četiri. Naravno da ćeš popi.diti!“ priznaje bez uvijanja. I dodaje da je „podivljao samo gledajući na TV-u kako se vodeći probijaju kroz gomilu, rade slalom između sporijih trkača“.

To, tvrdi, nije samo neugodnost — to je organizacijski promašaj. „To je jednostavno nedopustivo, da ne kažem glupo“, poručuje nam, uspoređujući situaciju s utrkom tovara u Posedarju — uz napomenu da Posedarcima ne zamjeri, jer bolje usporedbe nema.

Kao vrhunac apsurda navodi trenutak kad jedan od vodećih na televiziji u žaru borbe izgovara neprimjerene riječi, a reporteri ga pokušavaju opravdati „emocijama trenutka“. Bosnić se s tim ne slaže: ne treba ga opravdavati žarom, kaže, nego neznanjem onih koji su osmislili ovakvu stazu. „Zašto šutite?“ pita.

„Zašto ne kažete otvoreno — ne valja? Ova staza maratona je glupost! Kako Zagreb s ovakvom stazom uopće može biti domaćin bilo kakvog europskog prvenstva?“

Bosnić tvrdi da mnogi trkači dijele njegovo mišljenje, ali se malo tko usuđuje reći. On, međutim, nema namjeru šutjeti. „Ova staza Zagrebačkog maratona s tri kruga ne valja. Mijenjajte to!“ poručuje iskusni maratonac iz Zadra.

Unatoč žestokoj kritici, Bosnić nije zaboravio pohvaliti svoje kolege iz Maraton kluba Festina Lente, koji su u Zagrebu dali sve od sebe,  nabrojao je rezultate s ponosom trenera i prijatelja:

Dragan Romić 2:55:38 (M45), Jurica Blažević 3:14:43, Mirela Šimek 3:52:12, Martina Silov 3:58:08, Ivana Grgić 4:00:02, Šime Šokota 4:25:25, dok je Ante Špaleta utrku morao napustiti. U polumaratonu: Duje Surać 1:25:37, Jerko Šarić 1:42:51, Vanja Zdunić 1:43:53 (F40 – 3. mjesto), Lejna Zlatarić Vidić 2:07:02, a u Garmin 10K utrci Ana Rašan 48:32.

Podsjetio je i na misiju kluba koji je osnovan 2014. s ciljem poticanja i razvijanja dugoprugaškog trčanja u Zadru i Zadarskoj županiji. Moto Festina lente – „požurite polako“ – savršeno odražava filozofiju dugoprugaša.

U toj rečenici krije se ironija cijele priče, jer upravo su organizatori, čini se, požurili previše, a planirali premalo. Zagreb ima itekako potencijal za vrhunski maraton, ali dokle god trkači moraju raditi slalom po cesti i nadvikuju se s publikom umjesto da jure prema cilju, svaki rezultat izgleda kao pobjeda unatoč, a ne zahvaljujući organizaciji natjecanja.

Oliver Bosnić je rekao ono što bi trebao biti početak ozbiljne rasprave: da maraton nije parada, nego disciplina koja traži poštovanje, ako staza ne vodi do cilja, nego do frustracija — vrijeme je da se promijeni staza. Doslovno i metaforički naglašavaju iz Zadra.  (PL)