Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
Negdje početkom pedesetih (nakon drugog svjetskog rata) klapa mladih Zadrana želi ući u Centralov noćni bar, koji se tad nalazio na prvom katu iznad kultne kavane. U tom baru uvijek je bilo dobre glazbe i lijepih djevojaka, pa je bar privlačio mnogu zadarsku mladež. No u njega se moglo ući samo pristojno odjeven i s obveznom kravatom oko vrata. Vratar – čuvar nikoga bez kravate nije puštao. Klapu mladih Zadrana, koji su u bar željeli ući, činili su Davor Santini, Nikša Barić, Trpimir Lokin, Ante Grubišić, Branko Rapan, Branko Žuvanić i Vjekoslav Surać – poznat posebice kao Foto Vjeko (na fotografiji dio klape: Vjeko, Ante i dva Branka uređuju Vjekin atelijer, op.a.). Njih sedam, a kravata samo jedna – na Vjeki. Kako u bar ući?
Prvi je ušao Vjeko, jer je odjeven u odijelo i s traženom kravatom, a kako je u baru ugođaj bio opušteniji i toplo, kravata se mogla skinuti. Vjeko je to i učinio, otišao na balkon i kravatu dobacio Davoru Santiniju pa je tako i on ušao. Davor je Vjekin postupak ponovio Nikši Bariću. Tako su postupili i ostali iz klape i u bar je ušla cijela ekipa. S njima su još bile Vjekina supruga Ankica i Jelka, djevojka Branka Žuvanića. Ostali članovi klape bili su bez ženske pratnje. U malo raspojasanom raspoloženju, neki mlađi momci u bezobrazluku su pretjerali, a Vjekina klapa ih je ” primirila ” napravivši pri tomu nered, pa je ono što su oštetili trebalo platiti. Također i piće koje su popili, a nitko od njih devetero nije kod sebe imao dovoljno novaca. Stvar je spasio Foto Vjeko, poslavši Ankicu i Jelku po novac u njegov stan u obližnji Varoš.
Ova je crtica podsjetnik na naše nekada sugrađane, iz starog nam dragog Zadra, kojih smo svi doživljavali kao poznate Zadrane i neke od njih sportaše (Nikša rukomet i Trpimir košarka), a od kojih gotovo svi nisu više među nama.