Ime Nikola u Zadru oduvijek nosi posebnu težinu, kao da u sebi skriva djelić starog Jadrana, miris soli i ritam valova koji stoljećima udaraju o stijenje zadarskih bedema. Dan svetog Nikole, zaštitnika djece, mornara i putnika – ali i svih onih koji se jednostavno vole nazivati Nikolinim imenom – prava je prilika da zavirimo u tu neobičnu, nježnu i čvrstu vezu između Zadra, Zadarske županije i ljudi koji ovo ime nose s ponosom. I neka…
U Dalmaciji, a posebno u Zadru, ime Nikola nikad nije bilo samo trend. Ono je zvučalo u starim težačkim kućama na Bokanjcu, u školskim klupama Arbanasa, na brodovima zadarskih pomoraca, ali i na pozornicama, sportskim terenima i uličicama Poluotoka. Nikola je bio i ostao ime koje nosi toplinu doma i ozbiljnost svetca zaštitnika, a istovremeno se može lako pretvoriti u razigranog Niku, Nikicu ili modernu, snažnu Nikolu i Nikolinu.
Mnogi će se sjetiti lokalnih Nikolina koje su ostavile trag – od profesorica i liječnica do umjetnica i sportašica čija su imena nerijetko krasila gradske naslovnice, a tu su i naši poznati Nikole iz šire zadarske priče: oni povijesni, zapisani u crkvenim knjigama i starim matičnim registrima, ali i oni suvremeni, koji se pojavljuju u statistici novorođenčadi jer je ime, unatoč svim modernim varijantama, i dalje jedno od omiljenih u Dalmaciji. Blagdan sv. Nikole u Zadru i okolici uvijek nosi svoj poseban šušur.
U predgrađima, selima Ravnih kotara i mjestima uz obalu, sv. Nikola je više od običnog blagdana. U mnogim obiteljima djeca i danas dobiju male darove ostavljene u šlapicama i čarapicama, baš kao što su dobivali i njihovi roditelji, djedovi i bake, u župama diljem županije održavaju se mise, a mnogi ribari i pomorci zapale svijeću svetom Nikoli, vjerujući u njegovu staru, isprobanu zaštitu.
Zadar pamti i tradiciju procesija uz more, blagoslov brodica, dječje priredbe u školama i vrtićima, ali i veselo zadarsko uvjerenje da je sv. Nikola neka vrsta dalmatinske uvertire u Došašće, vrijeme iščekivanja i pripreme za svetkovinu Božića, ili u danas popularni Advent – malo manje formalna, malo toplija, i s više osmijeha. Tako je bilo nekad, a tako je i danas, samo što se sada sve brže dijeli po društvenim mrežama i sve više fotografira nego što se prepričava.
I zato, dok se širom Zadra pale svijeće, dok se Nikole i Nikoline smiješe jer je “njihov dan”, i dok more pod bedemima, uz rivu i Fošu, u uvali Jazina, šumi isto kao i stoljećima prije, nije teško shvatiti zašto ovo ime i ovaj svetac tako čvrsto stoje u zadarskoj tradiciji. I baštini. Možda je to zato što su i Nikola i Zadar – svaki na svoj način – uvijek bili pomalo morski, pomalo tvrdoglavi, a u isto vrijeme puni srca.
Sretan dan sv. Nikole svim Nikolinama, Nikama, Nikama, Nikolicama i naravno – svim našim Nikolinim Zadranima! (PL)