Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
Tradicionalna u nas najpoznatija viteška igra Sinjska alka trči se od 1715. godine, a jeste li znali kako je u Zadru postojala još 1458. ( provjereno i dokazano ), a vjerojatno još 1410., kako tumači oboje zadarski povjesničar Romano Meštrović. Postojao je i Pravilnik o trčanju alke, a izradio ga je 1745. generalni providur Jakov Boldu. Pravilnik je imao 20 članaka, koje je kasnije potvrdio kao važeće i zadarski knez Luka Andrija Korner. Zapisano je i da je 1700. pobjednik zadarske alke bio Ante Dunatov i u njegovu je čast pjesma ispjevana. Alka je u Zadru trčana do 1820. Održavala se u Calle Carriera, što je danas popularna Kalelarga. Calla Carriere je u to doba bila dosta šira, pogodna za trčanje alke, pa je i novi naziv Kalelarga ( široka ulica ) po tomu nastao. Alka se tada trčala redovito 30. lipnja, iznimno prve nedjelje u srpnju i postojale se pješačka i konjička utrka. Posebna zanimljivost u Pravilniku bio je članak koji je predviđao, ako trkač nakon pogotka uspije alku baciti uvis i opet je ” probosti “, dobiva dvostruke bodove. Trčanje alki bila je karakteristika srednjevjekovnih turnira, a Zadar se može pohvaliti s jednim fenomenom. Godine 1966. pobjednik Sinjske alke, njena 251. izdanja bio je Zadranin Šimun Masnić I to nakon petnaestog nastupa. Dakako, Šimun nije rođen u Zadru, nego u Glavicama,alkarskom kraju, i bio je poznati član Alkarskog društva, a u Zadar je došao živjeti kao umirovljeni vojni časnik. Tu se oženio jednom Kaljkom, a bio je i član zadarskog DTO Partizan . Njegov pothvat iz 1966. kao da je sudbinski vezan, jer je iz alkarskog kraja a postigao ga je kao žitelj postojbine trčanja naše alke. Kako nam fotografija o zdarskoj alki nije bila dostupna, donosimo karakterističan detalj sa Sinjske alke.
Privitak: Umjesto šećer, med
U našem prometu riječima odavno se ustalilo, kad nešto želimo istaknuti kao osobito dobro, ostavljajući ga za završnicu,kazati šećer za kraj. Zar nije med i slađi i zdraviji od šećera, pa bi trebalo kazivati med za kraj, čemu u prilog ide i ona stara izreka kad je nešto dobro, kako je sve med i mlijeko. Dakle, med za kraj.