Za vrijeme Druge austrijske uprave u gradu Zadru, uz dopuštenje carskog Beča te u dogovoru crkvenih i civilnih vlasti, otvoreno je Bogoslovno sjemenište s prvim sustavnim teološkim obrazovanjem u Dalmaciji, pod nazivom Centralno bogoslovno sjemenište.
Bogoslovija se sastojala od odgojnog zavoda – sjemeništa i teologije, koja je djelovala pod nazivom Centralna visoka bogoslovna škola. U tom je razdoblju školovanje pohađalo ukupno 1760 studenata, dijecezanskih i redovničkih kandidata iz cijele Dalmacije. Četverogodišnji studij teologije, planom i programom izjednačen s tadašnjim austrijskim fakultetima, izvodili su odabrani i stručni profesori, od kojih su mnogi kasnije postali biskupi i nadbiskupi. Cilj Zavoda bio je u cijelosti pripremiti bogoslove – pitomce za buduće pastoralno djelovanje, a iz njega su potekli nositelji brojnih crkvenih i društvenih događanja u povijesnim mijenama 19. i početka 20. stoljeća.
Iz Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Zadru potekao je velik broj važnih protagonista Ilirskog pokreta, a potom i Narodnog preporoda u Dalmaciji, koji su dali snažan doprinos oblikovanju hrvatskog identiteta. Među istaknutijim imenima studenata nalaze se Ivan Berčić, Mihovil Pavlinović, Ivo Prodan, Frane Bulić, Luka Jelić, Lovre Katić, Grgo Novak i mnogi drugi.
Osim političkog djelovanja, bivši studenti ostavili su trag i u znanstvenom, kulturnom, društvenom i umjetničkom životu Dalmacije, bilo u svećeničkom ili laičkom pozivu. U teškim društveno-političkim okolnostima 20. stoljeća, pojedinci su svoju vjernost svećeničkom pozivu posvjedočili i mučeništvom. Rad u kratkim crtama donosi njihove biografije, prijepise Kataloga studenata po generacijama te najznačajnije događaje koji su obilježili njihov rast u bogosloviji, kao i prikaz drugih uvaženih osoba 19. stoljeća s kojima je ova institucija surađivala.
Prvi dio knjige iznosi razloge osnivanja institucije, popise odgojitelja, zanimljivosti iz odgojnog procesa te opis odgojne i formacijske strukture pitomaca na Centralnoj visokoj bogoslovnoj školi, s posebnim naglaskom na teološke katedre i profesore. U tom se dijelu zasebno obrađuje društveno-politički kontekst rasta i odgoja pitomaca, sve do prestanka rada same institucije.
Drugi dio knjige donosi popise studenata po generacijama od 1826. do 1921. godine, uz osnovne napomene, a temelji se na Imenicima studenata koji se čuvaju u Nadbiskupskim arhivima u Zadru i Splitu.
Centralno bogoslovno sjemenište preseljeno je 1921. godine u Split, no njegova važnost tijekom „zadarskog razdoblja“ ostaje trajnim predmetom istraživanja, osobito u kontekstu doprinosa crkvenoj i nacionalnoj povijesti 19. i 20. stoljeća, stoji na stranici DAZD.hr