Život i sport ponekad doista pišu jedinstvene priče i izazivaju posebne emocije. U Nogometnom klubu Abeceda Murvica svjedočili smo tome već mnogo puta, a ovo je još jedna od takvih.
Pred početak ove natjecateljske sezone, prilikom redovnog liječničkog pregleda, mladom nogometašu Luki Jurjeviću (rođen 2017.) otkrivena je srčana mana, koju je bilo neophodno riješiti operativnim zahvatom. Vijest koja vam u trenutku promijeni životnu perspektivnu i nogomet stavi potpuno u drugi plan.
Ali kako je Luki nogomet sve, on je i na sam dan operacije ponio svoju loptu i vježbao s njom u bolničkom hodniku. Za to vrijeme njegovi su se suigrači pripremali za prvi turnir ove godine, Zimski malonogometni turnir Gospić 2026. I baš kada su stigli na odredište, treneru Robertu Viduki stigla je fotografija Luke u bolničkom krevetu, premreženog kabelima i cjevčicama. Ali i ona najvažnija poruka: Sve je prošlo u redu!
Trener Viduka, emotivan kakav po prirodi jest, nije mogao suspregnuti suze, a svojim je igračima prije početka turnira poručio samo jedno:
– Dečki, naš Luka vam šalje pozdrave iz bolnice. Dobro je. Danas igrate za svog prijatelja i to je sve što vam imam za reći. Iziđite na teren i dajte sve od sebe, kazao je Viduka.
I izišli su te umjesto uobičajenog pozdrava: “Tko je najbolji? Abeceda!”, uzviknuli glasno: “LUKA – JURJEVIĆ!”. Epilog turnira nije mogao biti drugačiji nego pobjednički pehar u rukama dječaka u žutom s posvetom: “Luka, ovo je za tebe! Vrati nam se što prije.”
Za Abecedu su u Gospiću nastupili: Filip Tikulin (najbolji vratar turnira), Noa Pikunić, Bepo Lučić, Ivan Žiger, Ivan Jurjević (najbolji strijelac turnira), Lovre Buovac i Filip Vidak.
– Tako sam sretan i ponosan što sam trener ovih dječaka, ne zbog njihovih nogometnih kvaliteta, koje su neosporne, nego zbog toga kako su dobra djeca, s iskrenom emocijom prema svojim bližnjima i prema životu. Takav je i naš Luka i jedva čekamo da nam se vrati. Hvala Bogu što se sve to na vrijeme otkrilo na liječničkom pregledu i da je sve dobro prošlo. Ima nešto više od nogometa i ova priča nas je još jednom sve na to podsjetila, zaključio je Viduka.